Ovoga četvrtka navršit će se točno četiri godine otkako je umro fra Zvjezdan Linić. Njegovo umiranje od neoperabilnog tumora bilo je polagano i trajalo je mjesecima, od bolesti koja je došla iznenadno u proljeće, sijevnula poput munje i za nekoliko mjeseci od gorljivog propovjednika i uvijek nadahnutog govornika napravila šutljiva promatrača, koji je zadnje mjesece svoga života komunicirao samo pogledom i tek ponekom rečenicom. Upravo ti posljednji fra Zvjezdanovi dani bili su možda najplodonosniji i najsudbonosniji za nastavak budućnosti i daljnju sudbinu njegova Tabora, kojega je izgrađivao ciglicu po duhovnu ciglicu, izgradivši kroz desetljeće i pol respektabilno i nezaobilazno duhovno središte u novijoj hrvatskog crkvenoj povijesti. S prvim vijestima o fra Zvjezdanovoj bolesti, providnost je htjela da se u Hrvatsku iz generalne franjevačke kurije iz Rima vrati fra Ivan Matić, koji je u smiraj fra Zvjezdanova života, samozatajno, ponizno i tiho uspijevao hvatati upravo one najtananije niti, koje su bile ključne u životu i radu Kuće susreta Tabor. Od tih finih niti satkane su sudbine tisuća i tisuća duša, koje su od 1987. počele pohoditi Tabor, kako bi pronašli ono zagubljeno u životu, oživjeli zamrlo i odrekli se sporednosti da u njima zaživi ono bitno.
Fra Zvjezdan ih je u tome vodio sigurnom rukom duhovna kormilara, usmjeravajući im živote prema živome Isusu Kristu, koji im je u jednome trenutku tih taborskih vikenda - na molitvi, u pjesmi, klanjanju ili ispovijedi, svejedno - bljesnuo svom silinom kao onda apostolima na pravoj gori Tabor. I otada im je cijeloga života osvjetljavao put. To je, tvrdili su mnogi, u njihovim životima mogao učiniti samo fra Zvjezdan Linić. I bili su u pravu. No, nakon fra Zvjezdanova odlaska, Tabor nije zamro, zaustavio se ili ugasio. Štoviše, u rukama fra Zvjezdanova nasljednika fra Ivana Matića, Tabor je nastavio istim putem kojega mu je utabao fra Zvjezdan Linić. Osobito mladi, koji u duhovnim obnovama u Taboru nalaze čvrste temelje za njihovu budućnost. Tabor, uz ovogodišnju četvrtu obljetnicu smrti fra Zvjezdana Linića obilježava i 20 godina svoga postojanja. Fra Zvjezdana nema posljednje četiri godine, ali Tabor je i dalje ostao snažna duhovna oaza u nemirnom vremenu. Mnogi se pitaju u čemu je tajna njegova uspjeha, kako prije tako i sada. Odgovor je bio i ostao isti – u autentičnosti onoga što se naviješta. Tabor je, naime, bio i ostao mjesto jasne, nepatvorene i vječne istine o najvažnijim pitanjima ljudskog života. Tu autentičnost u njegovo poslanje obilno je ugradio fra Zvjezdan Linić i nastavio fra Ivan Matić, no ona se najviše ogleda u sudbinama svih onih koje je Tabor dotaknuo u najosjetljivijem dijelu njihova bića tj. njihovoj duhovnoj duši. I zauvijek ih preobrazio. Kako bi svojim novim životima bili autentični svjedoci vremena u kojemu živimo.
Pogledajte i galeriju: Reutersove fotke godine