Zapadni su mediji općenito posljednjih dana bili vrlo kritični prema mirovnom planu američkog predsjednika Donalda Trumpa za završavanje rata u Ukrajini, većinski ga nazivavši planom "kapitulacije" Kijeva. No, nasuprot njih stoji mala, ali prilično utjecajna skupina vrlo raznolikih geopolitičkih stručnjaka u Sjedinjenim Državama i zapadnoj Europi koji su oprezno pozdravili donošenje ovog plana, kao okvira koji bi Ukrajini mogao donijeti mir. Tako su se pojavila dva kampa – jedan koji je žestoko protiv Trumpova plana, i drugi koji u njemu vidi šansu za postizanjem mira, a oba uključuju autore inicijalno vrlo različitih stavova o Rusiji, Ukrajini, SAD-u i Trumpu, čije su knjige prevedene i na hrvatski.
Mirovni prijedlog, kad bi bio prihvaćen u ovom obliku, uključivao bi ukrajinsku predaju okupiranog teritorija Krima i Donbasa, uključujući i malen dio teritorija koji Ukrajina još uvijek drži. Zemlja bi morala odustati od ulaska u NATO, ograničiti veličinu svoje vojske na 600 tisuća vojnika. SAD bi Ukrajini dao sigurnosne garancije u slučaju novog ruskog napada, ali nije točno jasno kakve.
U reakcijama na mirovni plan izdvojila su se među zapadnim analitičarima dva spomenuta pravca. Jednu školu mišljenja, uvjetno rečeno, možemo nazvati "liberalnom", a predvode je ljudi poput američke povjesničarke Anne Applebaum i kolumnista New York Timesa Thomasa Friedmana koji smatraju da Ukrajina nipošto ne bi trebala prihvatiti ovakav okvir za završetak rata jer bi on zapravo Rusiji omogućio da ju u doglednoj budućnosti opet napadne.
Na drugoj strani stoje "realisti" (ponovno, uvjetno rečeno) poput Škota i jednog od najpoznatijih povjesničara na svijetu Nialla Fergusona i britanskog novinara Anatola Lievena. Oni smatraju da nije točno reći da Rusija u sklopu ovog mirovnog plana ne bi napravila ustupke te istovremeno smatraju da bi Ukrajina trebala prihvatiti ovu američku inicijativu (barem kao bazu za daljnje pregovore). Iako je taj sraz "liberala" i "realista" primjetan, oni svoje ideje iznose u različitim tekstovima utjecajnih zapadnih novina, ali zasad ne i u sklopu međusobnih polemika. Isto tako, valja reći da smo u ovoj našoj podjeli na dva čvrsto omeđena kampa izostavili "sivu zonu", odnosno brojne analitičare koji se nalaze između ove dvije pozicije.
Magazin The Atlantic objavio je tekst Applebaum iz čijeg je samog naslova potpuno jasno što ona misli o Trumpovu prijedlogu: "Mračan plan koji osigurava novi rat u budućnosti". Ona tako piše: "To nije mirovni plan. To je prijedlog koji slabi Ukrajinu i dijeli Ameriku od Europe te priprema put za veći rat u budućnosti". Nakon toga opisuje kontroverzan način na koji je plan uopće formuliran, a zatim ističe da "ključne točke plana reflektiraju dugotrajne ruske zahtjeve". Ne samo da bi ovim planom Ukrajina ustupila Rusiji teritorij, stanovništvo i imovinu, već je cilj plana oslabiti Ukrajinu, piše ona. Sigurnosne garancije koje bi Ukrajina dobila u SAD nisu čvrsto jamstvo, nastavlja, i pritom tvrdi da je za Trumpovu vladu ključan ekonomski interes. Nadalje, novinar NY Timesa Friedman u svojem tekstu Trumpa uspoređuje s Nevilleom Chamberlainom, nekadašnjim britanskim premijerom koji je davao ustupke Adolfu Hitleru kako bi pokušao izbjeći rat, a na kraju je samo ojačao nacističkog diktatora koji je pokrenuo još snažniji konflikt.
Ova skupina "liberala" pritom se suočava s teškim pitanjem koje je i dovelo do formiranja druge skupine, "realista". Naime, one koji su toliko protiv ovog mirovnog prijedloga, poput Applebaum i Friedmana, druga strana pita: "A koja je alternativa, kako zaustaviti rat?". Sama Applebaum više je puta na to pitanje odgovorila da bi glavni cilj Zapada trebao biti podržavati Ukrajinu toliko dugo dok Rusija sama ne osjeti tolike gubitke da odustane od osvajanja Ukrajine, kao što je svojedobno primjerice Francuska odustala od Alžira.
No, povjesničar Niall Ferguson očito se s time ne slaže. Na X-u je napisao da je Trumpov plan "razumna osnova za pregovore". On potvrđuje ukrajinski suverenitet, daje Ukrajini sigurnosna jamstva i stvara put za obnovu Ukrajine. Priznaje da bi bilo teško Kijevu progutati teritorijalne ustupke i amnestiju za ratne zločine. "No, želite li vratiti teritorij i suditi Putinu, morate pobijediti u ratu. A Ukrajina realistično nikada nije bila u poziciji pobijediti Rusiju", piše Ferguson koji ne vjeruje da je "u interesu ukrajinskog naroda da se rat produlji još godinu dana".
Na tom je tragu i britanski novinar i geopolitički stručnjak Lieven koji je u tekstu za internetsku stranicu UnHerd napisao tekst pod naslovom "Mirovni plan između Ukrajine i Rusije najbolja je prilika za završavanje rata". U njemu je žestoko kritizirao tvrdnje da se radi o kapitulaciji pred maksimalističkim ruskim zahtjevima te zatim nabraja sve ustupke koje bi, po njemu, Moskva morala dati: dopustila bi ulazak Kijeva u Europsku uniju, odrekla bi se zahtjeva da ruski bude drugi službeni jezik u Ukrajini, odustala bi od potraživanja dijelova Hersonske i Zaporiške oblasti koje ne kontrolira... Isto je tako Lieven ustvrdio da ograničenje od 600 tisuća vojnika koje bi Ukrajina maksimalno smjela držati pod oružjem nije ustupak Rusiji jer se očekuje da Ukrajina u mirnodopsko vrijeme naprosto neće ni moći imati toliko vojnika. "Najvažnije, pristanu li Rusija i Ukrajina na ovaj memorandum, to bi donijelo trenutačni prekid vatre. Nasilje bi prestalo, izbjeglice bi se mogle vratiti, i mogla bi početi obnova zemlje", smatra Lieven.
Zašto rat toliko traje
No, dok je za "liberale" najteže pitanje "Koja je alternativa, kako do mira?", za drugu skupinu, "realiste", teško je pitanje: "Ne bi li ukrajinsko prihvaćanje ovog mirovnog plana jednostavno omogućilo Rusiji da opet jednom napadne Ukrajinu?". Između ostaloga i zato što bi se Kijev morao povući s pozicija u Donbasu koje je ukrajinska vojska vrlo dobro utvrdila, ruska ih vojska nikada nije osvojila, a sada bi ih Kijev samo predao Vladimiru Putinu koji bi upravo s njih mogao opet napasti susjednu zemlju. Ta su vrlo teška pitanja za zagovornike obje strane ove polemike dobar pokazatelj zašto je ovaj rat toliko žestok i toliko dugo traje.
trumpov mir je chamberlain br2-skidanje gaća pred naci režimom!