Udruga 'Za Žaborić' ovim reagirala je na izjavu pročelnice Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Grada Šibenika, gđe Madlene Roša Dulibić, dipl. ing. arh., iznesenu na 7. sjednici Gradskog vijeća Grada Šibenika održanoj 15. rujna 2026., čije su dijelove prenijeli i pojedini mediji. 'Prema izjavi pročelnice, Grad u zaštiti prostora može apelirati na 'savjest' investitora i izvođača, dok je 'sve ostalo na građevinskim inspektorima'. Ako se ta poruka doista smatra odgovorom na sve izraženiju betonizaciju šibenskih naselja, javnost je upravo upoznata s novom gradskom urbanističkom politikom: Grad će donositi prostorne planove koji omogućuju prekomjernu izgradnju i istovremeno moliti investitore da mogućnosti koje su im tim planovima dane ipak ne iskoriste', poručuju iz Udruge 'Za Žaborić'.
'Savjest investitora nije instrument prostornog planiranja. Moralni apeli ne mogu zamijeniti jasna pravila, odgovorno planiranje i političku odluku da se prostor zaštiti. Investitori djeluju unutar uvjeta koje im propisuju gradski prostorni planovi, a za sadržaj tih planova odgovorni su Grad Šibenik i njegova nadležna tijela', ističu iz Udruge. Kako navode, jednako je neprihvatljivo odgovornost u cijelosti prebacivati na građevinsku inspekciju. Inspekcija nadzire gradi li se u skladu s propisima i izdanim dozvolama, ali ne određuje veličinu građevinskih područja, dopušteni intenzitet gradnje, broj stambenih i poslovnih jedinica, maksimalnu površinu građevina ni obvezu izrade urbanističkih planova uređenja. Ta pravila utvrđuje Grad svojim prostorno-planskim dokumentima.
'Problem, dakle, nije samo u mogućim nepravilnostima na gradilištima. Problem je i u pravilima koja dopuštaju da se pravno dopuštenom gradnjom trajno naruše prostor, infrastruktura i identitet naselja', navodi se u priopćenju Udruge „Za Žaborić“. Prema trenutnim prostorno-planskim odredbama Grada Šibenika, takozvana obiteljska kuća može imati do četiri stambene jedinice, tri poslovna prostora i čak 600 četvornih metara građevinske bruto površine. Takav objekt možda se u dokumentima Grada naziva obiteljskom kućom, ali svojim kapacitetom i utjecajem na prostor ima obilježja manje višestambene ili apartmanske zgrade. Istodobno se građevinska područja šire bez odgovarajućeg razvoja prometne, komunalne i društvene infrastrukture. Posljedice su vidljive na svakom koraku: nestajanje zelenih površina, nedostatak javnih prostora, prometno zagušenje te gradnja čiji volumen i izgled nemaju nikakvu vezu s mjerilom i identitetom dalmatinskih mjesta, upozoravaju iz Udruge. Večernji list ovu priču prati od travnja, a detalje možete pronaći OVDJE.
Navode da grad Šibenik raspolaže konkretnim alatima za upravljanje prostorom. Prostornim planovima može odrediti i strogo zaštititi zelene površine unutar naselja, propisati obveznu izradu urbanističkih planova uređenja prije intenzivnije gradnje na posebno ugroženim područjima, novu gradnju uvjetovati prethodnim osiguravanjem odgovarajuće prometne i komunalne infrastrukture, planirati šetnice, parkove i druge javne prostore u skladu s načelima zelene urbane obnove. Osim toga, kako stoji u priopćenju, mogu ograničiti gradnju dvojnih građevina u već izgrađenim dijelovima naselja, osim u opravdanim iznimnim slučajevima (kada se na međi čestice nalazi već izgrađena građevina) i propisati jasne urbanističke i oblikovne kriterije kako bi nove građevine poštovale mjerilo, krajobraz i tradicijsku arhitekturu dalmatinskih naselja.
'To nisu ovlasti građevinske inspekcije niti pitanja dobre volje investitora. To su izravni instrumenti gradske prostorne politike. Njihovo nekorištenje također je odluka - samo odluka čije posljedice trajno ostaju u prostoru. Umjesto apela na savjest onih kojima je prirodan cilj ostvariti što veću vrijednost vlastitog ulaganja, od Grada očekujemo da konačno upotrijebi vlastite ovlasti i zaštiti javni interes', poručuju iz Udruge 'Za Žaborić'.
Udruga stoga od Grada Šibenika ponovno zahtijeva:
1. Hitno pokretanje izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Šibenika, uključujući preispitivanje definicije, dopuštenih kapaciteta i uvjeta gradnje obiteljskih kuća te smanjenje intenziteta gradnje u preopterećenim obalnim naseljima.
2. Hitnu izradu urbanističkih planova uređenja za najugroženija područja, kojima će se prije daljnje gradnje jasno odrediti prometna i komunalna infrastruktura, zelene i javne površine, prihvatljivi kapaciteti te oblikovanje budućih građevina.
3. Uvjetovanje nove gradnje odgovarajućim rješenjem odvodnje, uz ubrzanje izgradnje javnog kanalizacijskog sustava i, ondje gdje njegovo skoro uvođenje nije moguće, razmatranje sufinanciranja odgovarajućih individualnih uređaja za biološko pročišćavanje otpadnih voda.
4. Uvođenje obvezujućih urbanističkih i oblikovnih smjernica kojima će se zaštititi krajobrazni i arhitektonski identitet Žaborića i drugih šibenskih naselja.
5. Stvarnu participaciju građana u prostornom planiranju i uređenju.
'Prostor je ograničen i nepovratan javni resurs. Jednom izgrađena predimenzionirana građevina neće nestati kada se promijene političke okolnosti, pročelnici ili prostorni planovi. Ostat će kao trajni dokaz onoga što je Grad dopustio jer se bavio apeliranjem na savjest drugih, umjesto da je preuzeo odgovornost za odluke iz vlastite nadležnosti', zaključuju iz Udruge.