Nakon što je utjelovila seksualnu terapeutkinju Jean Milburn u Netflixovoj seriji "Sex Education", glumica Gillian Anderson zacementirala je svoj status javne osobe koja se ne boji otvoreno govoriti o seksualnosti. Svoj literarni projekt, knjigu jednostavnog, ali upečatljivo sugestivnog naslova "Želim" (Want), opisuje kao svojevrsni nastavak revolucionarne zbirke "Moj tajni vrt" Nancy Friday iz 1973. godine. Anderson je uputila javni poziv ženama i nebinarnim osobama diljem svijeta da joj anonimno pošalju svoje najdublje seksualne fantazije. Odaziv je bio golem, a od gotovo 800.000 riječi materijala, u knjizi su objavljena 174 odabrana pisma, podijeljena u tematska poglavlja. Knjiga, koja je u Hrvatskoj izašla u izdanju nakladničke kuće Znanje, zamišljena je kao iskren prozor u žensku intimu, s ciljem da istraži što se u pedeset godina promijenilo, a što je ostalo isto u skrivenom svijetu ženskih želja.
Osnovna ideja knjige je razbijanje tabua i oslobađanje žena od srama koji se često veže uz njihove fantazije. Posebno su istaknute priče koje dolaze od queer osoba iz homofobnih zemalja ili osoba s invaliditetom, koje se u svakodnevnom životu osjećaju infantilizirano. Za njih, kao i za mnoge druge, mogućnost da bez straha od osude zapišu svoje želje predstavlja čin oslobođenja. Knjiga je tako postala siguran prostor u kojem se može biti svoj, bez granica i suzdržavanja, nudeći uvid u širok spektar iskustava, od nježnih maštarija o povezanosti do sirovih i eksplicitnih scenarija. Anderson u uvodima svakog poglavlja nudi svoja razmišljanja, pokušavajući stvoriti osjećaj intimnosti i zajedništva.
Međutim, oduševljenje projektom kod mnogih je čitatelja brzo splasnulo. Jedna od najčešćih kritika odnosi se na repetitivnost sadržaja. Tematsko grupiranje fantazija dovelo je do toga da su mnoga pisma unutar istog poglavlja postala zamorna i predvidljiva. Budući da se radi o pismima "običnih ljudi", stil pisanja varira, a samim time i volja za čitanjem ili s druge strane preskakanjem pojedinih priča.
Ali ono što dolazi kao hladan tuš čitajući štivo koje se na prvu čini kao idealna ljetna zanimacija, istinski su šokantne i potresne priče sabijene u atomima naoko bezazlenih fantazija. Umjesto divlje erotike, znatan dio knjige ispunjen je maštarijama koje svjedoče o dubokom nezadovoljstvu i samoći. Velik broj žena, kako navode kritičari, mašta o minimumu ljudske pristojnosti: da ih partner vidi, cijeni, poštuje i tretira s nježnošću. "Najdublja, najmračnija želja mi je da muškarac bude dobar prema meni i da imam bolje tijelo", sažima jedna od autorica pisama. S druge strane spektra nalaze se bizarni scenariji – od seksa s Bigfootom, žirafom, kvakom na vratima, do fantazije jedne Rumunjke o seksu s pravoslavnim svećenikom iza oltara. Kritičari se pitaju gdje su urednici povukli granicu, pogotovo jer je Anderson izjavila da su izbjegavali sadržaj koji bi mogao biti okidač trauma, poput silovanja, iako neki tvrde da se takvi scenariji ipak nalaze u knjizi.
"Želim" nudi sirov materijal, ali bez ikakvog konteksta, dubljeg ispitivanja ili psihološkog komentara. Mnogi su očekivali da će Anderson, po uzoru na svoju ulogu u popularnoj seriji, surađivati sa seksualnim terapeutima, psiholozima ili sociolozima koji bi pomogli protumačiti prikupljene fantazije i smjestiti ih u širi društveni okvir. Je li knjiga zapravo tek uigrani marketinški trik u nastojanju da profitira na univerzalno nejednakoj poruci bijelog feminizma koji intimu svojih suborkinja gleda sa sigurne strane ograde nekog zoološkog vrta ili je zaista riječ o progresivnom iznošenju nečega što je ženama spočitavano, ostaje na čitateljima da prosude.
Ono gdje zaista leži neosporiva važnost razgovora o ženskim fantazijama upravo je diskurs koji se stavlja pred svaku, neovisno o tome u kojem je dijelu svijeta rođena. Ženska seksualnost inače se rasteže se po linijama do krajnosti – od čednosti, koja stoji kao poželjna karakterna osobina i preduvjet za sve dobro ili loše što joj se događa, do drugog ekstrema – postavljanja žene kao seksualnog objekta najniže vrste. Možda je upravo to ono u čemu treba tražiti važnost ovog štiva, kao jedan od rijetkih primjera u kojem je žena, zapravo, ponosan protagonist svoje seksualnosti.
Tko jamči izvornost? To sve može izmisliti samo jedna osoba. Ili par njih.