Švedska je godinama bila privlačna destinacija za ljude iz inozemstva zbog obrazovanja, tržišta rada i društvene otvorenosti. No nakon uvođenja strožih pravila za migraciju i stjecanje državljanstva dio useljenika sve se manje osjeća dobrodošlo, piše njemački Der Spiegel.
Među njima je i softverski inženjer Alireza Tavakol, koji je prije šest godina iz Istanbula došao u Švedsku graditi međunarodnu karijeru. Ove je godine planirao dobiti švedsko državljanstvo, pokrenuti vlastitu tvrtku i dovesti djevojku iz Italije. No planovi su se promijenili nakon što su 6. lipnja stupila na snagu nova pravila. Prema novim pravilima, za stjecanje švedskog državljanstva u pravilu je potrebno najmanje osam godina boravka, umjesto dosadašnjih pet. Kandidati također moraju imati minimalna primanja te u pravilu položiti jezični i test za državljanstvo. Nova pravila primjenjuju se i na ranije podnesene zahtjeve, što posebno frustrira neke useljenike. "Imam velik problem s tim što se pravila primjenjuju retroaktivno", rekao je Tavakol za Spiegel.
Švedska je posljednjih godina znatno pooštrila migracijsku politiku. Oko 21 posto stanovnika rođeno je izvan Švedske ili je tijekom života doselilo u zemlju, a u svibnju ove godine bilo je gotovo 105.000 otvorenih zahtjeva za švedsko državljanstvo. Istodobno se smanjuje broj novih dolazaka. U 2025. godini u Švedskoj je azil zatražilo 6737 ljudi, što je rekordno niska brojka. Usporedbe radi, 2022. bilo ih je oko 10.000 više. Prošle je godine oko 9200 osoba dobrovoljno napustilo zemlju nakon odbijenog zahtjeva za azil ili neproduljenog boravišnog statusa. Ukupno je u Švedsku tijekom 2025. doselilo 89.434 ljudi, dok je izdano 10.100 prvih radnih dozvola. Iz tih podataka, međutim, nije moguće utvrditi koliko je ljudi otišlo upravo zbog novih pravila o migraciji i državljanstvu.
Nova pravila posebno pogađaju ljude koji su se već integrirali u švedsko društvo, ali još nemaju državljanstvo. Novinarka Mandy Pipher iz Kanade živi u Umeåu sa suprugom Šveđaninom i djetetom. Prema ranijim pravilima, državljanstvo je trebala moći zatražiti iduće godine. Sada će morati čekati dulje, a za osobe koje su u braku ili izvanbračnoj zajednici sa švedskim državljaninom propisano je najmanje sedam godina čekanja. Dodatni uvjet predstavlja minimalni prihod od oko 1800 eura bruto mjesečno. Pipher trenutačno ispunjava taj uvjet, ali kaže da ne može jamčiti da će tako biti i ubuduće. "Naravno da to utječe i na odluku hoće li čovjek uopće imati drugo dijete", rekla je. Unatoč frustraciji, Pipher ne planira povratak u Kanadu. "Švedska je naš dom", kazala je, dodajući da se u Umeåu, gradu na sjeveru zemlje, ne osjeća toliko snažan utjecaj promjene društvene atmosfere.
Poduzetnica Amanda Herzog otišla je korak dalje. Nakon nekoliko godina u Švedskoj vratila se u američku saveznu državu West Virginia. U Švedskoj je vlastitom tvrtkom pomagala stranim stručnjacima da se snađu u zemlji, no kaže da više nikome ne bi mirne savjesti preporučila preseljenje u tu zemlju. "Uspjela sam izgraditi svoju 'mrežu' jer je toliko ljudi bilo ljubazno prema meni. Dobila sam stipendiju i sudjelovala u programu za razvoj start-upova u Jönköping Science Parku. A onda sam posljednjih godina odjednom primijetila veliku promjenu u stavu ljudi", kaže poduzetnica.
Navodi da njezina dugogodišnja švedska frizerka odjednom više nije s njom razgovarala na engleskom jeziku. I mnogi su joj prijatelji, kaže, govorili da se odjednom počelo čuti: "U Švedskoj smo, molim te, govori švedski." "Naravno da i mi moramo naučiti jezik ako ovdje živimo, ali problem je bio u stavu koji je stajao iza toga. I pisma migracijske službe postala su sve oštrija", kaže Herzog. Na kraju je upravo jedno takvo pismo bilo presudno za njezinu odluku. Iako je u konačnici mogla ostati u Švedskoj, do tada je već izgubila povjerenje u zemlju pa je ipak odlučila otići i vratiti se u SAD. Svjesna je da ni njezina domovina, čak ni kao Amerikanki, za nju više nije sigurno mjesto. Ipak, drugima savjetuje da se više ne sele u Švedsku. "Mnogi ljudi koji žele napustiti Ameriku zbog političke klime u Švedskoj će se osjećati još bespomoćnije u političkom i pravnom smislu. To nije sigurno utočište kakvim ga smatraju", rekla je.
Andrea Spehar, politologinja sa Sveučilišta u Göteborgu, za Spiegel je ocijenila da su nova migracijska pravila vrlo stroga, osobito uvjet samostalnog uzdržavanja. Od određenih zanimanja za kojima postoji velika potražnja, poput medicinskih sestara i njegovatelja, sada bi se moglo izuzeti pravilo o minimalnim primanjima. Švedska migracijska služba zajedno sa zavodom za zapošljavanje, na zahtjev vlade, izradila je popis zanimanja u kojima švedsko društvo ovisi o stranoj radnoj snazi. Ljudi koji rade u tim zanimanjima mogli bi tako dobiti državljanstvo i s prihodom manjim od oko 1800 eura bruto, koliko prema novim pravilima iznosi minimalni prihod. Spehar primjećuje trend prema kojem useljenici odustaju od dodatnog obrazovanja i sve češće prihvaćaju poslove za koje su prekvalificirani kako bi zadovoljili uvjet prihoda. "A to znači da nikada ne mogu napredovati u karijeri."
Za Alirezu Tavakola sve je to signal da svoju budućnost više ne vidi nužno u Švedskoj. "Imam sjajne prijatelje i kolege, i Šveđane i ljude iz drugih zemalja. Kažu mi: 'Pa sada samo moraš čekati još tri godine', ali odakle znam da tada neće opet biti novih pravila?" Više nije siguran želi li pokrenuti vlastitu tvrtku u Švedskoj i potaknuti djevojku da mu se ondje pridruži. "Ne želim da se ona ovdje osjeća isključeno", kaže. Kako navodi, u Švedskoj se često širi slika useljenika koji iskorištava švedsku socijalnu državu. "I u jednom trenutku počnete imati osjećaj da vas jednostavno ne žele." Ipak, pomisaо na odlazak iz Švedske teško mu pada. "Sve te uspomene koje imam... Rođen sam u Iranu, ali Švedska me oblikovala."