Zašto SDP-u smeta činjenica da je s. Lipharda Horvat ubijena po nalogu komunista?

Jeste li poznavali s. Liphardu (Josipu) Horvat? Zacijelo niste. Kao što, zasigurno, ništa o njoj niste mogli čuti sve do ovih dana kada je njezina tragična sudbina privukla pozornost javnosti nakon što su varaždinske gradske vlasti (SDP) odbile odobriti postavljanje spomen-ploče u sjećanje na nju. Razlog? O njemu govori život, odnosno smrt same s. Lipharde.

Ona je bila članica Družbe sestara milosrdnica, rođena u Varaždinu. I nakon što je završila zanat za krojačicu, odlučila je otići u samostan, pa u samostanskoj arhivi piše da je njezin redni broj bio 3233, a glavna struka: švelja. Prve zavjete položila je 21. prosinca 1928., a doživotne zavjete 21. studenoga 1932., a u kronici Družbe piše kako se "spretna i darovita sestra snalazila lako i na području svih drugih poslova" te da je "bila sjajna tkalja, koja uresuje tkanje biranim uzorcima". Poglavarica je šalje na rad u bolnicu u zagrebačko Vrapče, gdje vodi nadalje nadzor nad pletivom i kod bolesnika okušala je svoje sile, no kako navodi kronika "istresla je svoju ljubav na bolesnike". "Bila je uistinu radnica bez para, puna poleta i mara. Iskoristila je svaki časak vremena, pa je, nadamo se, dala Bogu lako račun kako ga je upotrijebila. Uz posao nije zanemarivala molitvu ni druge redovničke vježbe. Za sve je ona našla vremena, pa i za pjevanje. Pjevala je dobro i rado te je pjevanjem i sviranjem uzveličavala službu Božju u našoj kapeli. Bila je ona uistinu lijepa duša koja se je iskrenom pobožnošću i točnim obavljanjem dužnosti što ih je svaki dan posvećivala dobrom nakanom, sve više primicala Bogu. Bila joj je prirođena neka fina uglađenost ljubaznom dobrotom i uslužnošću, pa su je svi voljeli, i gospoda liječnici i sestre", navodi samostanska kronika. Međutim, takva s. Lipharda završila je u Jazovki 15. svibnja 1945.