Zašto (ni)smo prestali pušiti?

Htjeli to ili ne htjeli, mnogi će od srijede 6. svibnja morati drastično izmijeniti jednu svoju naviku – pušenje. Moći će oni pušiti i dalje, ali od toga datuma cigarete više neće moći paliti ni u kafićima ni u restoranima, jer dimljenju u zatvorenim javnim prostorima došao je – kraj. Pušačkom užitku prepuštat će se moći jedino u kućnoj atmosferi i na otvorenom.

Napete priče pušača
I dok su nepušači zahvalni što njihovo zdravlje na poslu, u kafićima te mnogim drugim mjestima više neće biti ugroženo zbog pasivnog udisanja dima cigareta pušača oko sebe, među potonjima ova je odluka, odnosno zabrana, izazvala očekivani otpor. Što glasniji, što tiši. No ima i onih koji razmišljaju da im taj nametnuti datum zapravo bude povod i poticaj da svoju višegodišnju pušačku karijeru ipak okončaju.

Da od svake navike ili ovisnosti nije lako odustati, jasno je svima. Lako je možda donijeti odluku da se prestane pušiti, ali realizirati to i dosljedno živjeti – teško je. Mnogima i nemoguće. Odvaže se, krenu, muče se, bodre... a na kraju ipak pokleknu. Zna se takav film ponavljati i po nekoliko puta. Ipak, postoje i oni koji su cigareti u nekom trenutku, iz nekog razloga rekli zbogom, i povratka na staro nije bilo. Rastanak je bio – zauvijek.

Zapravo, svaki pušač, ali i nepušač, o svom druženju ili nedruženju s cigaretom ima neku svoju priču. Mora se reći, priče pušača, osobito onih koji su odluke o tome da sami sebe stave na apstinencijsku antidimnu kušnju, puno su napetije i neizvjesnije. U njima ima i uvoda, i kulminacije, i raspleta. Sretnog ili nesretnog. Kako se uzme. Kad je već tako, onda uoči 6. svibnja poželjesmo čuti neke od tih autentičnih “cigaret-priča”. Prvu nam ispriča glumac Filip Radoš.


Filip Radoš, glumac
Foto: Arhiva VL

Utakmica, pivnica...
– Nakon punih 30 godina aktivnog pušenja, rekao bih čak i preaktivnog, cigareta sam se ostavio lani u Osijeku. Ne znam što mi ja tada došlo, ali se točno sjećam trenutka kad se to zbilo – 20. lipnja. Bio sam u Osijeku zbog neke predstave, a tog se dana na Europskom prvenstvu u nogometu igrala utakmica Hrvatska – Turska.

Kolege i ja smo se okupili ispred televizora, navijali, veselili se, ljutili... I tako u tom uzbuđenju u zadnjim sam minutama utakmice počeo frkati još jednu cigaretu. No kad je sudac svirao kraj utakmice, koju smo nesretno izgubili, u žaru razočaranja tu sam cigaretu i duhan ispred sebe odgurnuo naglas rekavši: “Ma neću više pušiti!”

I eto, otada pa sve do danas ne pušim, premda su mi prije dvije kutije cigareta bile dnevna doza. Pušio sam i kad sam imao upalu pluća, i kad mi je bilo muka. Meni je pušenje zaista bilo užitak, ali više mi ne nedostaje. I vjerujem da sam toga prošlog lipnja donio čvrstu odluku! – do u detalje nam je ispričao Radoš.

Drugu priču potpisuje TV autor Goran Milić. Ona je dramatičnija i prepuna je obrata. Usto, Milić u petak prestaje pušiti – šesti put.

– U dosadašnjih pet pokušaja jedan je bio iz čista mira. Glas mi je bio promukao od pušenja, kašljao sam, pa rekoh: “Ajmo to riješiti nepušenjem!” Uspjelo je. No nije dugo trajalo. Ipak, jednom sam bez cigareta izdražao čak dvije godine. Bilo je to od 2005. do 2007. Zasad je to najduža apstinencija – počeo je Milić iznositi svoja iskustva. Posljednje je opisao prilično plastično. Te 2005. pušiti je prestao zbog putovanja na koja je krenuo radi snimanja putopisnog serijala za HTV, ali je onda na jednom od tih putovanja opet “zgriješio”.


Mirjana Hrga, novinarka
Foto:  Goran Stanzl

Kobni su bili neodržani intervju i pivnica u Moskvi. Ovako je to bilo. Milić i snimatelj Jure Ožić Bebek dva su se sata po Moskvi probijali ne bi li stigli na dogovoreni intervju. Napokon stigavši, sugovornik im reče da od razgovora neće biti ništa jer je on u velikoj gužvi. Shvativši da im je trud bio uzaludan, dvojica hateveovaca sjedoše u jednu pivnicu, gdje su se htjeli oporaviti od šoka. No ni tu nevoljama nije bio kraj. Ispostavilo se da su prekasno došli i da neće moći naručiti jelo, a usto im donesoše i toplo pivo. Milićevi živci su popustili.

– Vidjevši da Jure jednu za drugom puši cigarete Kent, koje su, jer sam ih pušio 20 godina, bile cigarete moje mladosti, rekao sam mu od muke: “Daj i meni jednu!” Na toj jednoj nije stalo. Bilo ih je pet, pa sam onda i sam otišao kupiti cijelu kutiju, koja je brzo nestala. Ipak, sad sam opet odlučio prestati pušiti. Najprije sam mislio da to bude baš 6. svibnja, ali sam se dosjetio da dva dana kasnije krećem u Koreju, što znači da ću opet satima biti u avionu i na aerodromima gdje su cigarete ionako zabranjene, pa mi je to pogodniji datum za novi pokušaj nepušenja – najavio je Milić.

Dosljednost u korizmi
I kolegica Mirjana Hrga ima ponešto reći o ovoj temi.

– Svake godine za korizmu prestanem pušiti, ali to ne računam. Ipak, pravi pokušaj nepušenja zbio se lani, u proljeće. Trudila sam se pritom na sve moguće načine da si pomognem: i flasterima, i žvakaćim gumama, ali sam izdržala tek dva mjesec i shvatila kako sam zaista težak slučaj. No onda zamijetih nešto zanimljivo.

Svaki put kad odem u Ameriku, gdje je već zabranjeno pušenje u zatvorenom, s cigaretama nemam nikakvih problema. Dakle, sebi samoj cigarete ne mogu zabraniti, ali kad cigarete zabrani sustav, onda to odlično podnosim. Zato se sad veselim našem zakonu – kaže Hrga.

A sad jedna dimna storija iz politike. Njezin glavni lik je saborski zastupnik SDP-a Davorko Vidović. Kako je počeo pušiti još kao dječarac od 14 godina, to je Vidović nakupio 37 godina pušačkog staža. I početkom 90-ih prvi se put pokušao oduprijeti toj napasti, ali je izdražao tek osam mjeseci te se vratio staroj navici.


Oliver Dragojević, glazbenik
Foto:  Boris Ščitar 

– Ja sam baš volio pušiti. Cigarete su mi bile gušt. Nisam zbog njih imao nikakve smetnje. I ne bih se prije pet i pol mjeseci ponovno odlučio za nepušenje da nisam imao grdno obiteljsko naslijeđe. Naime, otac mi je mlad umro od infarkta. I majka mi je bila inzultirana. Shvatih da sam, što se zdravlja tiče, iz rizične obitelji, te da se ne smijem igrati. Tako nedavnu odluku o prestanku pušenja nisam donio naprečac.

Bila je to racionalna odluka, jedna od najvažnijih u mom životu. Prva dva mjeseca pomagao sam si nikotinskim žvakaćim gumama – otkrio nam je Vidović dodavši da je ovaj put njegova odluka da bude nepušač – konačna. Posve suprotno, naš cijenjeni glazbenik Oliver Dragojević odlučno grmi: “Nikada neću prestati pušiti!”

– Već 20 godina pušim u prosjeku po kutiju i pol dnevno – kaže. – Istina, dvaput sam i ja pokušao biti nepušač. Oba sam puta izdržao po godinu i pol dana, no to se drastično odrazilo na kilaži. Prvi sam se put udebljao 60, a drugi put 40 kila. Nije bilo druge nego opet propušiti.