Zarada važnija i od ljudskosti i od prava na život

I dok na svojim stranicama Ministarstvo poljoprivrede objavljuje kako je zbog snažne zabrinutosti udruga za zaštitu životinja osnovano Povjerenstvo koje će raditi na izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti životinja, volonteri upozoravaju da životinje nemaju toliko vremena.

Psi koji u brojnim hrvatskim skloništima posljednje dane svog života žive preplašeni, gladni, bolesni ili puni rana od ugriza drugih pasa čekaju spas, a ne nove propise. Jer, kad bi se poštivali i provodili i ovi postojeći, mnoge ostavljene i odbačene životinje bile bi žive.

Zašto je lakše zaraditi na ubijanju napuštenih životinja nego na kažnjavanju onih koji su ih napustili? Zašto je lakše pustiti da ostavljene kujice i njihova tek okoćena štenad ugibaju u skloništima, a ne provesti postojeće propise? Jer i oni kažu da se svaki vlasnik mora pobrinuti za potomstvo svog psa. Nije valjda da je zakonodavac mislio da je pobrinuti se isto što i ostaviti u šumi. Ako je bezrazložno  ubijanje životinje kazneno djelo, zašto se onda ne pronađu i ne kazne čak ni zlostavljači? Ako je čipiranje obavezno, kako to da svi psi nisu čipirani, a od onih koji su čipirani svi nisu uvedeni u registar? Može li to promijeniti novo mrtvo slovo na papiru?   

Ako prema postojećim propisima životinje u skloništu ne smiju trpjeti bol i strah, ako se moraju odvajati prema spolu, ako se moraju liječiti, kako je onda moguće da iz tih istih skloništa izlaze bolesne i mršave, a kujice nerijetko i skotne. Ako uvjeti u skloništima moraju biti prilagođeni životinjama, kako je moguće da štenad od tek nekoliko tjedana leži na hladnim pločicama? Ili da životinje cijeli dan provedu u staklenom boksu na ulici kako bi ih vidjelo što više ljudi? Ubraja li se to u onu obvezu iz Pravilnika da skloništa moraju aktivno raditi na udomljavanju?

I ne može opravdanje za to što se događa biti što u Zakonu piše da se psi nakon 60 dana mogu ubiti. Jer ne ubijaju se svugdje, ali azili u kojima psi mogu dočekati i svoju starost ako se ne udome ne donose ni zaradu. Smije li profit biti razlog da oduzmemo život, smije li profit biti razlog da prestanemo biti ljudi?