Zahvaljujući njemu u Zagreb je došao film, a u njegovim kinodvoranama predstave igraju i danas

Zagrebačka obitelj Müller danas je gotovo zaboravljena iako je svojim sredstvima sagradila neke od najreprezentativnijih građevina u Zagrebu. Zapravo je pošteno reći kako je izgradila i na noge podigla zagrebačku kinematografiju, osnivala tvornice i općenito uvela grad u suvremeno doba. Njezin rodonačelnik Adolf bio je iznimno uspješan poslovni čovjek, koji je svoje bogatstvo marljivim radom razvio praktički ni iz čega te ga zatim uložio u razvoj zagrebačke kulture.

On sam rođen je 1857. godine u skromnoj zagrebačkoj židovskoj obitelji, a poslije završene osnovne škole izučio je stolarski zanat kako bi se prehranjivao. U ranim dvadesetima oženio se i otišao u Josipdol k rođacima svoje supruge Fanike. Tamo je pokrenuo svoj prvi biznis – otvorio je trgovinu u sklopu koje se nalazila i gostionica. Očito je imao žicu za posao jer mu je taj posao poslužio kao odskočna daska za ulazak u, nazovimo, ligu ozbiljnih poduzetnika. Nakon što je skupio dovoljno novca preuzeo je propalu trgovinu u zagrebačkoj Ilici, na tadašnjem zapadnom dijelu grada. Uzdigao ju je iz pepela i stvorio od nje jednu od najkvalitetnijih gradskih trgovina. Kako je njegova zarada rasla tako je rastao i opseg trgovine te je Müller uskoro počeo opskrbljivati građane građevnim materijalom, vrlo traženim u to vrijeme na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u kojem je Zagreb brzo rastao. U tom se razdoblju broj građana udvostručio u manje od pola stoljeća, a sagrađen je i zapravo gotovo cijeli Donji grad.