Integracija je skup mjera koje trebaju pomoći uključenje stranca u svekoliki život društva i države primateljice. Pri tome namjera nije asimilacija stranaca, koja predstavlja postupno odricanje od ranijeg identiteta. Kroz integraciju se nastoji razviti zadovoljavajući nivo znanja i vještina neophodnih za funkcioniranje stranaca u društvu prihvata te prihvaćanje osnovnih vrijednosti države prihvata. Za države prihvata integracija je važna, jer se njenom zadovoljavajućom provedbom osiguravaju željene koristi od useljavanja, a izbjegavaju se negativnosti. One mogu biti visoka nezaposlenost i kriminalitet među useljeničkom populacijom, stvaranje useljeničkih geta i socijalna izoliranost od društva prihvata. Za sada se u Europskoj uniji ciljane integracijske mjere provode samo prema strancima, odnosno državljanima trećih država - kako to traži politički ispravno izražavanje u EU. Ne postoji zajednička integracijska politika EU, niti bi ona zbog različitosti uvjeta u državama članicama bila učinkovita. EU daje podršku državama članicama u provedbi njihovih integracijskih politika, a rezultati koje one postižu se uvelike razlikuju.
Osnovom za konkretne aktivnosti na području integracije državljana trećih država u EU smatra se usvajanje Zajedničkih osnovnih načela za politiku integracije useljenika iz 2004. godine. Zadnji sveobuhvatni dokument Europske komisije je Zajednička agenda za integraciju državljana trećih država, koji daje državama članicama razrađene alate za integraciju. Od značajnih instrumenata se može navesti Europski integracijski forum, koji predstavlja platformu za stručne rasprave čimbenika uključenih u integraciju. Važan je i Europski integracijski fond, koji financira izgradnju kapaciteta na državnom i lokalnom nivou za razvoj, provedbu, praćenje i evaluaciju strategija, politika i mjera te suradnju, razmjenu obavijesti i najbolje prakse. Istovrsne aktivnosti se planiraju nastaviti financirati u slijedećem financijskom okviru kroz Azilni i migracijski fond, koji će državama članicama EU, pa tako i Hrvatskoj, biti na raspolaganju od siječnja 2014. godine.
Kao što je to bio slučaj s državama koje su ranije ušle u članstvo EU, Hrvatska će postati privlačnija za useljavanje. Integracija stranaca je odgovarajuće regulirana u Zakonu o strancima i Zakonu o azilu te pripadajućim podzakonskim propisima. U širem smislu, Migracijska politika Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2015. godine, daje okvir za daljnji razvoj integracijskih nastojanja. S obzirom na predstojeći izazov, potrebno je imati na umu neke jednostavne činjenice. Koncept useljavanja bez uvjetovanja poznavanja jezika i društva zemlje prihvata u većem se broju država EU pokazao neuspješnim, pa je sve veći naglasak na jezičnoj integraciji. U smislu pravne integracije važna je zabrana i uklanjanje osnova diskriminacije stranaca kao i osiguranje učinkovite sudske zaštite. Integracija je višegodišnji proces, koji se sastoji od individualnog truda samog stranca i ciljanih mjera društva i države prihvata. Lakša je integracija visokoobrazovanih osoba. Najbolji se rezultati postižu kroz provedbu integracijskih mjera na lokalnom nivou. S druge strane, uspjeh ovisi od upravnih sposobnosti uključenih raznolikih čimbenika, među kojima značajnu ulogu imaju nevladine udruge. Veliku korist i zadaću predstavlja izgradnja sposobnosti za korištenje raspoloživih sredstava EU namijenjenih integraciji državljana trećih država.