Vrijeme je da se Tomislav Karamarko pogleda u ogledalo i vidi svoje mane

Kad je na vlasti vlast nesposobna, kad nema izlaza iz krize, kad iz dana u dan donosi katastrofalne odluke, a izbacuje još smješnije izjave, onda je logično da se puno očekuje od oporbe. I da bude aktivna kad nije na vlasti, i da pripremi put za dolazak na vlast, ali i da ponudi novi program, nove ljude, novu svježinu, novo lice Hrvatske, alternativu glasačima, a ne samo dijeljenje fotelja i iste potrošene stranačke aparatčike, da ne kažem nametnike...

Koliko god se Tomislav Karamarko upinjao dokazati kako je to neki novi HDZ, od svega toga još nema ništa. Povjerenje njemu i HDZ-u u javnosti kopni, nitko iz stranke ne zna poentirati na svakodnevne gafove vlasti, ne zna preuzeti inicijativu, ne zna kako iskoristiti nesposobnost vladajućih u vlastitu korist. Svojim nečinjenjem u Hrvatskoj stvaraju samo još veću agoniju. Ili čine, ali za koga? Za sebe?

Karamarko tako posljednjim izjavama želi dati do znanja kako to više nije Sanaderov HDZ poznat po lopovluku na račun domoljublja. Moglo bi se to još i progutati da se Karamarko nije okružio mnoštvom upravo sanaderovaca koji su se bivšem premijeru i šefu stranke i te kako divili umjesto da mu se opiru. Jesu li možda primjeri novog domoljublja Đuro Popijač, Ivan Šuker, Dubravka Šuica, Mladen Vedriš i mnogi drugi koji su u Karamarku našli novog Sanadera, stranačko božanstvo za svoje interese? I jer se u toj stranci nastavlja gajenje kulta ličnosti. Karamarko vidi to ili ne, zna ili ne zna, voli ili ne voli, kako god, kult ličnosti opet je na djelu. Kako? Pa tako što se u HDZ-u vode praksom svi za jednog, jedan za sve, što je doista uobičajena unutarstranačka demokratska metoda.

Na temelju te metode Jadranka Kosor je pred izbacivanjem iz stranke, žena koja bi preuzela i vođenje Amerike, samo kad bi joj se ponudilo, koliko je ambiciozna. No na stranu njezine slabosti, promašaji, njezin ego... Ona se ulovila na udicu iz stranke baš zato što je takva kakva jest pa su je doveli pred zid. Pri čemu Karamarko nije pokazao elementarna pravila ponašanja. Jer se za govornicom pred javnosti o prethodnici, i bivšoj premijerki, baš ne govori da je frustrirana. Bez obzira na to što je to istina. Ali zar Karamarko nije? Što se on ne pogleda u ogledalo i uoči sve svoje mane? Nije li moglo biti racionalnije i svrsishodnije nju pustiti na miru u Saboru i imati prema njoj poštovanje, kakva god da ona bila?

Umjesto da prikuplja glasove, Karamarko ovakvim stavom prema ženi kao što je J. Kosor samo će još udaljiti i dio ženske populacije od sebe. Zar mu to treba pokraj svih njegovih drugih mana koje odbijaju birače? I onda se čudi što mu pada popularnost, a s njime i stranci.

Ili, kako nas on može uvjeriti da je Margareta Mađerić izabrana za kandidatkinju za zagrebačku gradonačelnicu baš zato što su svi u stranci uvjereni da je ona prava i da će sigurno pobijediti? Pa na njezinu predstavljanju lica stranačkih članova odavala su nevjericu. Kako i ne bi kad je i glasovanje o njoj hitno sazvano i šutke izglasovano samo da se zadovolji forma. Zašto se nije kandidirao novi šef zagrebačkog HDZ-a? Isti slučaj dogodio se i kad je Ivo Sanader doveo Jasena Mesića da glumi kandidata za Zagreb. I svima je bilo jasno da je on samo smokvin list jer je Sanader pikirao na Milana Bandića. A nas sad Karamarko pokušava uvjeriti u nešto drugo iako je i njemu Bandić očito miliji.

Zašto je, primjerice, zagrebačku organizaciju morao napustiti Ante Zvonimir Golem? Jer se nekome s novog vrha nije svidio, osobni animoziteti? A izabran je bio demokratski? Ako hadezeovci ne mogu biti demokrati unutar same stranke, kako će širiti i paziti na demokraciju izvan nje? Opasno je to!

Krajnje je vrijeme da u Hrvatskoj kultura kulta ličnosti umre. Svi se ponašaju kao da je Titov model jedini način vladanja. Jer su kod nas politički odnosi uvijek na binarnoj razini – ili si sa mnom ili si protiv mene.