Vrhovni sud odbio zahtjev udruge Vigilare za revizijom presude, koju je izgubila protiv Duginih obitelji

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je kao neosnovanu reviziju (zahtjev da se preispita ranija pravomoćna presuda) udruge Vigilare u dugogodišnjem sudskom postupku koji su protiv te udruge pokrenule Dugine obitelji zbog diskriminacije i uznemiravanja LGBTIQ osoba i njihovih obitelji. Time je potvrđena presuda prema kojoj je Vigilare svojom kampanjom i peticijom diskriminirao, poticao na diskriminaciju i uznemiravao LGBTIQ osobe i njihove obitelji, objavili su iz Duginih obitelji. Ističu da odluka Vrhovnog suda od 2. rujna 2026. predstavlja završetak još jednog važnog dijela višegodišnje pravne borbe Duginih obitelji protiv kampanja kojima se LGBTIQ osobe i njihove obitelji prikazuje kao neprirodne, štetne za djecu i prijetnju društvu. Vrhovni sud u novoj presudi posebno se bavio pitanjem gdje završava legitimna sloboda govora i počinje diskriminacija. Sud je jasno utvrdio da sloboda izražavanja štiti pravo na mišljenje, kritiku i vrijednosne sudove, uključujući one o društvenim i političkim pitanjima, ali ne daje pravo na vrijeđanje ljudskog dostojanstva i poticanje diskriminacije. Slučaj je, podsjećaju,  započeo 2020. godine, kada je Vigilare pokrenuo peticiju “Stop homo-propagandi državne televizije. Zaustavimo fake-duge, zaštitimo djecu i obitelj!”, povodom emitiranja dokumentarnog filma “Janina dugina obitelj” na Hrvatskoj radioteleviziji. U tekstovima kojima se promovirala peticija istospolne obitelji opisivane su kao “fake”, “neprirodne” i “nastrane”, a tvrdilo se i da je takvo obiteljsko okruženje štetno za djecu, da doprinosi stvaranju “nezdravih pojedinaca” i time destabilizaciji društva. Dugine obitelji zbog toga su 2020. pokrenule sudski postupak za zaštitu od diskriminacije.

Županijski sud u Zagrebu u siječnju 2021. prvotno je presudio u korist Duginih obitelji. Nakon žalbe Vigilarea, Vrhovni sud ukinuo je tu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje pred drugim sucem. U ponovljenom postupku donesena je suprotna presuda, prema kojoj Vigilare nije diskriminirao LGBTIQ osobe, nego je izražavao svoj svjetonazor i koristio pravo na slobodu izražavanja.
Dugine obitelji žalile su se na takvu odluku, a Vrhovni sud je u prosincu 2021. preinačio presudu i prihvatio tužbeni zahtjev Duginih obitelji. Utvrđeno je da je Vigilare diskriminirao, poticao na diskriminaciju i uznemiravao LGBTIQ osobe i njihove obitelji. Vigilareu je naloženo uklanjanje diskriminatornog sadržaja te mu je zabranjeno daljnje objavljivanje takvih sadržaja.
Slučaj ni tada nije završio jer je Vigilare krajem 2022.  pokrenuo novu peticiju “Zaštitimo djecu od homo posvajanja” te nastavio objavljivati sadržaje o LGBTIQ osobama i njihovim obiteljima. Dugine obitelji pokrenule su novi postupak, a Županijski sud u Zagrebu u ožujku 2023. ponovno je utvrdio diskriminaciju, poticanje na diskriminaciju i uznemiravanje LGBTIQ osoba i njihovih obitelji. Ta je presuda postala pravomoćna.

Nakon toga sličnu kampanju nastavila je Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris putem stranice “Krist i domovina” i peticija “Za Krista i domovinu” i “Zaštitimo djecu od homo-posvajanja”. Dugine obitelji pokrenule su postupak i protiv Ordo Iurisa. Županijski sud u Zagrebu u svibnju 2026., nakon ponovljenog postupka, ponovno je presudio u korist Duginih obitelji i utvrdio da su kampanja i sadržaji Ordo Iurisa diskriminirali, poticali na diskriminaciju i uznemiravali LGBTIQ osobe i njihove obitelji. Sud je naložio uklanjanje diskriminatornog sadržaja i web stranice “Krist i domovina” te zabranio daljnje objavljivanje takvih sadržaja.
 U najnovijoj odluci od 2. rujna 2026. Vrhovni sud odbio je reviziju koju je Vigilare podnio protiv presude iz prvog slučaja. Vigilare je, među ostalim, tvrdio da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje, sloboda mišljenja i izražavanja te pravo na peticiju. Vrhovni sud te je argumente odbacio. Sud navodi da se u spornim sadržajima kritikom HRT-a zapravo bavilo tek usputno, dok se istospolne obitelji izravno ili neizravno prikazivalo kao neprirodne i nastrane, nepogodne za odrastanje djece te kao uzrok stvaranja nezdravih pojedinaca i destabilizacije društva.

Vrhovni sud pritom zaključuje da Vigilare za takve tvrdnje nije ponudio znanstvenu, činjeničnu ili pravnu argumentaciju, nego je LGBTIQ osobe i njihove obitelji osuđivao i vrijeđao te ih prikazivao kao opasnost za djecu i društvo. Sud posebno upozorava na posljedice takvih poruka za samu djecu koja odrastaju u LGBTIQ obiteljima. Prema Vrhovnom sudu, takvi sadržaji ne štite prava i dobrobit djece, nego djeci koja žive u istospolnim obiteljima šalju ponižavajuću poruku da odrastaju uz “nastrane osobe” u “neprirodnom okruženju”. Vrhovni sud odbacio je i pokušaj opravdavanja spornih poruka katoličkim naukom, vjerskim uvjerenjima i sustavom vrijednosti udruge. Diskriminatorni sadržaj, zaključuje sud, ne može se opravdavati pozivanjem na vjerska uvjerenja, sustav vrijednosti organizacije ili slobodu govora. Vrhovni sud pritom ne osporava pravo organizacija i pojedinaca da zastupaju vlastite svjetonazorske stavove. Upravo suprotno, u presudi naglašava važnost slobode mišljenja i izražavanja kao jednog od temelja demokratskog društva. Ali ta sloboda nije neograničena.

“Sloboda mišljenja i izražavanja misli ne može biti u službi netolerancije, isključivosti, izazivanja straha, odbojnosti i diskriminacije”, navodi Vrhovni sud. Sud dodaje i da sloboda govora ne štiti govor koji napada ljudsko dostojanstvo, posebno dostojanstvo djeteta, i potiče diskriminaciju. Posebno snažna poruka presude jest zaključak Vrhovnog suda da “demokratska društva nemaju dužnost tolerirati netoleranciju”, nego imaju dužnost štititi manjinske i ranjive skupine. Važan dio presude odnosi se i na čest argument da su ovakve izjave samo mišljenja ili vrijednosni sudovi. Vrhovni sud potvrđuje da se vrijednosni sud, za razliku od činjenične tvrdnje, ne mora dokazivati kao istinit ili neistinit. Međutim, i vrijednosni sud mora imati dostatnu činjeničnu osnovu kako bi uživao pravnu zaštitu. Ako takvo uporište ne postoji, navodi sud, vrijednosni sud može prijeći granicu dopuštenog izražavanja i postati pretjeran i uvredljiv. U ovom slučaju Vrhovni sud zaključuje da je sporni sadržaj bio “lišen bilo kakvog činjeničnog i pravnog utemeljenja”, da mu je poruka bila uvredljiva i ponižavajuća te da je poticao diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije.

“Ovo je iznimno važna presuda za LGBTIQ osobe i naše obitelji jer Vrhovni sud vrlo jasno potvrđuje nešto na što upozoravamo godinama. Nitko ne gubi pravo kritizirati zakone, javne politike ili odluke institucija samo zato što se mi s tom kritikom ne slažemo. Demokratsko društvo mora omogućiti i raspravu i neslaganje. Ali postoji velika razlika između kritiziranja neke politike i prikazivanja cijele skupine ljudi kao nastrane, neprirodne, opasne za djecu, štetne za društvo ili manje vrijedne. Vrhovni sud sada vrlo jasno kaže da takvo prikazivanje, kada povrjeđuje dostojanstvo ljudi i potiče diskriminaciju, nije nešto što se može jednostavno opravdati slobodom govora, vjerom ili tvrdnjom da se radi samo o nečijem mišljenju.” izjavio je Daniel Martinović, predsjednik udruge Dugine obitelji.

“Posebno nam je važno što je Sud prepoznao što takve poruke znače za djecu koja odrastaju u našim obiteljima. Kada nekome javno govorite da je njegova obitelj neprirodna, da su njegovi roditelji nastrani ili da će zbog svoje obitelji postati nezdrava osoba, ne vodite apstraktnu političku raspravu. Govorite o stvarnom djetetu i njegovoj obitelji. Zato ovu presudu vidimo kao važnu zaštitu prostora za demokratsku raspravu, ali i jasnu zaštitu ljudskog dostojanstva. Možemo raspravljati o zakonima i politikama. Možemo se oko njih i duboko ne slagati. Ali LGBTIQ osobe, naše obitelji i naša djeca nisu legitimna meta za dehumanizaciju i diskriminaciju. Nakon više godina sudskih postupaka, drago nam je da je Vrhovni sud tu granicu izrekao ovako jasno. Nadamo se da će ova presuda biti važna ne samo za našu zajednicu nego i za buduću sudsku praksu u zaštiti svih manjinskih i ranjivih skupina”, vjeruje Martinović. Napominje kako se pred hrvatskim sudovima vode i drugi postupci povezani sa sličnim kampanjama protiv LGBTIQ osoba i njihovih obitelji te da je Vrhovni sud ovom je odlukom potvrdio da postoji prostor za snažnu, pa i kontroverznu javnu raspravu o LGBTIQ pravima i javnim politikama, ali da sloboda izražavanja nije pravno opravdanje za sadržaj kojim se cijelu skupinu ljudi ponižava, dehumanizira i prikazuje kao opasnost za djecu i društvo.