Božidar Vučurević Dubrovčanima je prije rata bio poznat kao vozač kamiona koji je u jesen i zimi na autobusni kolodvor u Gružu dovozio gnoj i drva za grijanje. No, nakon što je ušao u politiku – od 1990. bio je član SDS-a – postao je jedna od perjanica ratnih huškača protiv Dubrovnika. Samoproglašeni vojvoda Vučurević ostao je upamćen i po dvjema zlokobnim izjavama. Najprije je rekao da će, nakon što uništi Dubrovnik i njegov povijesni dio pod zaštitom UNESCO-a, “izgraditi stariji i ljepši Dubrovnik”. Ove je godine ponosno kazao da ne žali zbog te izjave.
Druga je izjava Vučurevićevo žaljenje zbog “svake granate koja je promašila Dubrovnik”. Haaški istražitelji u nekoliko su navrata razgovarali s Vučurevićem, ali ga nisu procesuirali. On je, vjerojatno ipak očekujući haašku tamnicu, dao izraditi vlastiti spomenik koji je nakon odlaska u Haag namjeravao postaviti na glavni trg u Trebinju. Kako je transfer u Haag propao, spomenik je postavio u vrt iza obiteljske kuće.
Vučurević je i predsjednik te osnivač Udruženja utemeljitelja Republike Srpske. Na toj ga je poziciji 16. rujna ove godine pokosio infarkt, ali se brzo oporavio. Vlastito viđenje rata objavio je u knjizi “Ovako je bilo”.
Nije realno očekivati da će odgovarati za zlodjela. Jer, kad bi i bio osuđen, BiH ga ne bi morala izručiti.