Prošlo je točno godinu dana otkako je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u Zagrebačkoj katedrali, na 10. obljetnicu smrti kardinala Franje Kuharića, objavio da i službeno otpočinje proces za beatifikaciju njegova prethodnika.
Neslužbeno je ta beatifikacija počela, zapravo, svega nekoliko dana nakon Kuharićeva preminuća 11. ožujka 2002., kada su mnogi vjernici osjetili da imaju potrebu govoriti i svjedočiti o njegovoj duhovnoj superiornosti i uzvišenosti, koja na sve načine nadilazi prosječnost i uobičajenost.
Osjetili su to ponajprije njegovi najbliži suradnici, koji su godinama surađivali, živjeli i radili s kardinalom Kuharićem doslovce pod istim krovom, ali i široko mnoštvo vjernika, od koji su se neki počeli javljati na zagrebački Kaptol i tražiti mjesto gdje bi mogli ostaviti svoje svjedočanstvo povezano s likom voljena kardinala.
U ovoj knjizi koja je u prodaji od 6.3. razgovarali smo s bliskim i odanim kardinalovim ljudima, onima u koje je imao puno povjerenje i koji su autentični svjedoci vremena u kojemu je živio i radio, poput mons. Vladimira Stankovića, don Živka Kustića, dr. Adalberta Rebića, o. Bone Zvonimira Šagija, Mile Vranešića...
Vrijeme takve ljudske jednostavnosti, iskrenosti i poštenja s jedne strane te duboke, istinske i uvjerljive vjere s druge kakvo je živio kardinal Kuharić potrebno nam je i danas. Štoviše, nužno. Baština kardinala Kuharića danas je ono što je bila baština kardinala Stepinca u njegovo vrijeme. Na nama je samo da tu Kuharićevu crkvu u potpunosti i svakodnevno živimo.