Vojska od koje strepi i Rusija: Svi u Europi gledaju joj u leđa, ubrzo će biti spremna za veliki rat

Kada je svijet neočekivano brzo nakon pada Berlinskog zida 1989. uplovio u razdoblje mira, među glavnim protagonistima hladnog rata Europa je prva to iskoristila. Svi veliki ratovi počinjali su na njezinu tlu, a onda se ubrzo palio ostatak svijeta. Ona je teškom željeznom zavjesom bila desetljećima podijeljena na zapadni i istočni dio, koji je živio u militantnom autoritarnom sustavu, i logično je da su ratne frustracije i napetosti prestale prvo u Europi. Razdoblje vječnog europskog mira proglašeno je početkom 1990-ih, a onaj rat koji je plamtio pet godina na prostorima bivše državne zajednice SFRJ nije mogao poremetiti taj mir. No, i taj je rat završen 1999. bombardiranjem Srbije. U tom idealnom, smatralo se, novom mirovnom poretku Europu je, što se njezinih vojski tiče, ubrzo zahvatio zimski san. Vojnici su postali prekobrojni, države su vojne budžete kresale i preusmjeravale za druge potrebe, što je sve rezultiralo za Europu neviđenim vojnim nazadovanjem. Tek je nekoliko država odlučilo zadržati vojnu moć. Finska, jer se nije dala prevariti i povjerovati u dugotrajniju dobroćudnost ruskog medvjeda, Švedska i Švicarska, koje su već poslovično stoljećima militarizirane, te Grčka i Turska, zbog svojih povijesnih razmirica. I Poljska je bila među državama koje su se bile opustile, sve do 2014., kada je Vladimir Putin na Krim iskrcao svoje “zelene” ljude, vojnike bez oznaka i koji su preuzeli taj poluotok te ga vratili u ruski imperij. Poljska je u trenutku progledala, upalili su se svi stari alarmi te je tada odlučila da mora brzo vratiti svoju vojnu moć.