Čelnik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić reagirao je neprilično burno i grubo, i to kao loš imitator Milanovićeve retorike, na očito za oporbu neugodnu kompromisnu ponudu razrješenja krize oko izbora ustavnih sudaca i predsjednika Vrhovnog suda. SDP i Možemo! sve vrijeme verbaliziraju kako im je cilj izabrati stručne i politički neovisne ustavne suce. I to su dobili. Vladajući predlažu suca i glasnogovornika Vrhovnog suda (i u mandatu Radovana Dobronića) Željka Pajalića, te odvjetnika Mladena Sučevića. Zasad se nije čuo, a teško i da se može naći prigovor toj dvojici kandidata koji nisu imali doticaja s politikom.
Među 13 kandidata HDZ je mogao izabrati barem jednog sebi bliskog, ali nisu. Odlučili su se za ono što je i oporba sve vrijeme verbalizirala i zbog čega inzistiraju da im je neprihvatljiva Plenkovićeva ucjena s "vezanim izborom" po formuli koja slijedi raspored snaga dobiven na parlamentarnim izborima. S tim da izbor trećeg suca vladajući prepuštaju oporbi. Nisu stavili veto ni na izbor dr. sc. Gorana Selanca, unatoč njegovu izraženom političkom aktivizmu tijekom osmogodišnjeg mandata ustavnog suca, u tijeku kojeg je sudjelovao i na okruglom stolu u organizaciji Možemo!, a i svojevrsni je "spiritus movens" skupine ustavnih sudaca naklonjenih parlamentarnoj ljevici.
Taj je prijedlog vladajućih percepcijski neugodan za oporbu jer vladajuća većina ipak time šalju poruku da ne odustaju od teza koje je istaknuo predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, a to je uvjetovanje izbora predsjednika Vrhovnog suda izborom troje ustavnih sudaca po formuli 2+1 u korist vladajućih. Ali, suštinski, bio bi to doprinos stručnosti Ustavnog suda. Odbijanjem izbora stručnjaka koji nemaju poveznica s politikom oporba bi poslala poruku da su im ipak važnije neke druge kvalitete mimo stručnosti i neovisnosti te da su upravo oni ono protiv čega navodno vode političku bitku. Dakle, da je upravo njima stalo do ideološke prevlasti na Ustavnom sudu, što također nije u općem interesu.
Objektivno najproblematičniji dio prijedloga vladajućih za oporbu je da izbor troje ustavnih sudaca prethodi izboru predsjednika VS-a. Jer, u slučaju da vladajući odbiju kandidatkinju koju je mimo zakonske procedure već istaknuo predsjednik Zoran Milanović, a i sam Hajdaš Dončić govori o kandidatkinji za predsjednicu VS-a, a ne o troje kandidata, ispalo bi da su Plenković i HDZ preveslali oporbu. Iako bi, paradoksalno, upravo odbijanje predsjednikove kandidatkinje značilo da nema "vezanog izbora" ustavnih sudaca i predsjednika VS-a, a to je ono na čemu oporba opravdano inzistira.
U odnosu na ta dva izbora, može se primijetiti da Saša Đujić kao SDP-ov pregovarač ističe da je potpuno pogrešno licitiranje imenima kandidata za ustavne suce, dok Hajdaš Dončić kaže kako bi njega bilo sram javno licitirati imenima časnih ljudi koji su se kandidirali za ustavne suce te se pita čemu to ako o tome nisu razgovarali niti su razgovori došli do te faze. To je nazvao podcjenjivanjem ljudi koji su bačeni u medijsku arenu. Iako, javno se licitiralo s imenima kandidata oporbe i vladajućih i pri izboru desetero ustavnih sudaca. Ali, Hajdaš Dončić ne uočava kako istodobno govoreći isključivo o kandidatkinji za predsjednicu VS-a podcjenjuje dvoje kandidata – prof. dr. sc. Aleksandru Maganić i dr. sc. Šimu Savića. Štoviše, predsjednikova kandidatkinja predložena je prije nego je provedena zakonita procedura. Neke časne ljude bilo bi sram preuzeti tu funkciju s takvim teretom.
Opoziciju sačinjavaju politikanti, a ne političari. Čvrsto slijede zadani "naputak" Zorana Milanovića koji se s Plenkovićem svađa preko njih. Znaju oni da je prijedlog vladajućih razložan i razuman, ali ga ne smiju prihvatiti. Arsen Bauk čak i citira svog nadređenog "prije će mi se ruka osušiti nego što ću to potpisati".