Šesnaestogodišnji Jan Slavica iz Bilica u Japan je otišao s jednom velikom željom. Htio je upoznati zemlju čiji ga jezik i kultura godinama fasciniraju. Nije mogao ni zamisliti da će već tijekom prvih dana putovanja završiti pred kamerom poznatog japanskog influencera Shintara i preko noći postati poznat daleko izvan Hrvatske.
Sve se dogodilo gotovo slučajno. Jan je s majkom Ines stigao u Japan, odmorio se od puta, a potom su otišli do Shibuye, gdje se nalazi čuvena statua psa Hachika. Dok ga je majka fotografirala, Jan je ugledao čovjeka kojeg je već dobro poznavao s Instagrama.
Pratio je njegove objave i upravo je preko njegovih videa učio japanske izraze. Odlučio mu je prići i zamoliti ga za fotografiju, i to na japanskom jeziku. Shintaro se iznenadio. "Znaš japanski?" "Pa, znam, učim se!" Uslijedilo je pitanje koje Jan nije očekivao. "Hoćeš li se iskušati u jednom intervjuu sa mnom?"
"Aj, može!" Tako je nastao video koji se ubrzo proširio društvenim mrežama. Jan je pred Shintarovom kamerom bez problema razgovarao na japanskom, iako je to bio prvi put da je taj jezik koristio u razgovoru sa stvarnim izvornim govornikom. Shintaro mu je nakon razgovora rekao da je najmlađi stranac kojeg je intervjuirao, a koji je znao japanski. Za Jana je to bio trenutak koji neće zaboraviti. "Dotad stvarno nisam imao s kim pričati. Uvijek sam sa sobom pričao", ispričao je.
Japanski je učio potpuno sam
Jan danas zna više od šest tisuća japanskih riječi, a jezik je počeo učiti još kao osnovnoškolac. Prvi interes razvila je njegova ljubav prema japanskoj animaciji i kulturi. Već u šestom razredu želio je početi učiti japanski, no ubrzo je shvatio da će mu za to trebati dobro znanje engleskog. Hrvatskih izvora za učenje japanskog nije bilo dovoljno pa je prvo poboljšao engleski, a zatim se u sedmom razredu ozbiljnije posvetio japanskom.
Počeo je od osnovnih riječi i fraza, a potom se susreo s mnogo većim izazovima. Japanska gramatika uzela mu je gotovo godinu dana učenja, nakon čega je na red došlo japansko pismo. Japanski koristi hiraganu i katakanu, dok se u pisanju koristi i kanji, sustav znakova preuzet iz kineskog pisma. Upravo je kanji Janu jedan od najzahtjevnijih dijelova jezika. Prema njegovim riječima, postoji oko 13 tisuća takvih simbola, zbog čega smatra da bi ih čovjek mogao učiti cijeli život.
Oduševio ga Japan
Putovanje u Japan Janu je bilo ostvarenje dugogodišnje želje. Posebno su ga iznenadili svakodnevni život, odnos ljudi prema drugima i uređenost gradova. "U Japanu me fascinirala čistoća njihovih gradova, ljudi koji su jako brižni, tihi, mirni, uvijek su vam na ulici spremni pomoći u bilo kakvoj situaciji, jako ljubazni", rekao je. Posebno ga je iznenadila tišina u pojedinim tokijskim parkovima. Iako je riječ o ogromnom gradu, kaže da se na nekim mjestima gotovo ne može osjetiti da se nalazite u metropoli.
Tijekom boravka doživio je i nekoliko potresa. Dok su on i majka zastali i pitali se što se događa, lokalnim stanovnicima takvo podrhtavanje tla nije predstavljalo ništa neobično. Oduševila ga je i japanska hrana, ali i cijene. Kao primjer navodi porciju škampa koja stoji oko četiri eura, dok se za deset eura, prema njegovu iskustvu, može pojesti obilna porcija i popiti piće.
Putovanje je Jan dijelom financirao vlastitim radom. Dvije je godine pomagao u obiteljskom poslu, prodaji tiskanih majica u šibenskom Dalmareu, a novac je uglavnom štedio upravo za odlazak u Japan. Za putovanje i džeparac trebalo je izdvojiti nekoliko tisuća eura, pri čemu su najveći troškovi bili avionske karte i prijevoz između japanskih gradova.
U školi uči druge jezike, kod kuće japanski
Iako je japanski naučio samostalno, Jan pohađa drugi razred jezične gimnazije u Šibeniku. U školi uči talijanski, latinski i engleski, dok je japanski njegov osobni projekt. Kaže da mu je upravo učenje japanskog pomoglo i u razvijanju znanja drugih jezika. Sada već razmišlja o novom izazovu. Nakon japanskog želi učiti kineski, odnosno mandarinski.
Privlači ga i astronomija, a razmišlja o tome da bi jednog dana upravo to područje mogao studirati u Zagrebu. Uz školu se gotovo svakodnevno bavi i hrvanjem. Član je Hrvačkog kluba Šibenik, a ljubav prema tom sportu dijeli i s ocem Maurom, koji je također trenirao hrvanje. Jan je već ostvario zapažen sportski rezultat. U slobodnom stilu postao je prvak Hrvatske u kategoriji do 75 kilograma za sezonu 2023./2024.
Bio je i predsjednik županijskog vijeća učenika, a kroz taj je angažman otkrio da mu dobro ide javni nastup i komunikacija. Ipak, među njegovim vršnjacima postoji još jedna stvar po kojoj se razlikuje. Jan nije ljubitelj vremena provedenog uz mobitel. Smatra da pretjerano korištenje telefona može biti štetno, a svoje slobodno vrijeme radije provodi uz knjige, astronomiju i učenje jezika.
Njegova priča tako nije počela na društvenim mrežama, nego upravo suprotno. Počela je izvan njih, uz knjige, videe i sate samostalnog učenja. A onda ga je jedan slučajan susret u Shibuyi doveo pred milijune gledatelja. I upravo je ondje, u gradu koji je godinama želio posjetiti, prvi put razgovarao na japanskom s osobom kojoj je taj jezik materinji.