Kostiantyn Vlasenko, 49-godišnji Ukrajinac, nakon 491 dana u zoni smrti postao je prvi vojnik u povijesti kojeg je dron evakuirao s bojišnice. Izgubio je obje noge, lijevu zbog ozeblina i ranjavanja, a desnu je, kad ju je zahvatila gangrena, sam odrezao tupim nožem. Prethodnih 231 dan bio je sam, skrivajući se u peći od lijevanog željeza u napuštenoj školi, nakon što mu je suborac kodnog imena Baski poginuo. A onda je stigao poziv preko radij koji nije. "Planira se", rekao mu je zapovjednik. "Sve je praktički spremno. Ostalo je samo nekoliko završnih detalja", dodao je. Rekao je i da će mu toga dana dati upute. Mislio je da će poslati kopneno bespilotno vozilo ili quad. Umjesto toga dron mu je spustio torbu s najlonskim sjedalom, užetom, karabinerima i telefonom s videom s uputama. Tek tada mu je sinulo da će ga odnijeti zračni dron. Pilot je na snimci govorio da će sletjeti, a on se mora zavući ispod i vezati.
Ukrajinska 92. zasebna jurišna brigada 4. listopada poslala je teško modificirani bombarderski dron na njegov položaj u Petropavlivki. Snimka prikazuje Vlasenka kako se veže ispod trbuha drona, pokazuje palac gore kameri i uzlijeće Pratila su ga još tri drona, a jedan je neprijatelj uništio. Vlasenko, se sada oporavlja u bolnici. Priču je ispričao ukrajinskom novinaru Juriju Butusovu. "Nemam riječi... Čudo. To je čudo", rekao je o spašavanju.
Vlasenko je iz Kryvyi Riha, rodnog grada Volodimira Zelenskog, i radio je kao vozač kamiona. Nakon početka pune invazije 2022. sam se odvezao do ureda za regrutaciju i zatražio da ga prijave. Ima suprugu i kći. Prošlog lipnja poslan je zamijeniti ranjenog suborca na položaju u betonskoj odvodnoj cijevi u Harkovskoj regiji, gdje je upoznao Baskija. U cijevi je bila rupa prema podzemnom skloništu jedva dovoljnom za sjedenje, pa su se izmjenjivali, jedan u skloništu, drugi na straži. Dronovi su im dostavljali hranu. Trebali su biti zamijenjeni nakon dva mjeseca, no nebo su ispunili ruski dronovi, pa je odlazak postao nemoguć. Pokušaj zamjene nije uspio, a kasnije ni pokušaj da se pokupe tijela drugih poginulih. Zato je, kaže, poručio da ne treba dolaziti po njega. "Bolje da umrem sam nego da umre još ljudi", rekao je.
Nakon osam mjeseci cijev je 14. veljače ove godine poplavljena. "Nisam imao više snage. Već smo bili tako slabi", ispričao je. On i Baski došli su do uništene škole. Dronovima su im slane zalihe, no ruski izviđač uočio je dostave i počeli su ih gađati. “Pogodili su me u nogu, ali stopala su mi bila toliko promrzla da nisam ni osjetio da me išta udarilo", ispričao je. Lijeva noga bila mu je smrskana, a desnu je uganuo trčeći po spuštenu hranu. Očajan od gladi, Baski je izišao po hranu i pogodio ga je neprijateljski dron. Vlasenko je došao do njega, ali bez svjetiljke nije vidio ozljede. Cijelu je noć slušao njegove jauke. "Samo je stenjao... Nije mogao ništa reći... Privukao sam ga bliže k sebi, koliko sam mogao. Onda je utihnuo", rekao je. Baski je do jutra umro, na svoj 50. rođendan, prenosi Daily Mail.
Potom je Rusija pokušala slomiti Vlasenka. Iz zvučnika je pustila snimku u kojoj mu se govori da se preda. Ponudili su mu da stavi limenku ili bocu na prozor, a zatim bi uslijedili zatočeništvo, razmjena i dom. Dvadesetak minuta kasnije stigao je veliki ruski dron. "Kakva eksplozija... Mislio sam da sam mrtav. Bilo je mračno", ispričao je. Škripili su mu zubi i tada je znao da je preživio. Uvukao se u peć od lijevanog željeza. "Ne znam koji me anđeo gurnuo unutra", kaže. U peći je ostao sljedećih osam mjeseci. Suborci su mu dronovima dostavljali hranu i lijekove, a on je izlazio po njih i vraćao se. Nastavio je izvještavati o neprijateljskim kretanjima. Iz tijela su mu sami ispadali komadići šrapnela. Do travnja je lijevo stopalo, promrzlo i otpalo. Idućeg mjeseca desna noga utrnula je u gležnju i razvila se gangrena. "Donji dio noge je samo visio tamo. Koža se ljuštila", opisao je. "Htio sam zadržati barem jedno stopalo. Ali nije išlo, pa nije išlo. Stavio sam je na ciglu i uzeo nož. Suze su tekle, ali morao sam rezati. Pa sam rezao", ispričao je uznemiurujuće detalje. Jedino društvo bio mu je radio. Suborci su mu slali čokolade, slatkiše, čaj i cigarete. Prije otprilike mjesec dana narednik Lysyi javio mu je da se planira spašavanje. Tijekom leta bojao se da će pasti u rijeku, a ne zna plivati, a vidio je i ukrajinski dron kako leti prema trupama sa zalihama. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u akciji spašavanja. "Ne poznajem ih sve. Jako sam im zahvalan", zaključio je.
Mirko pazi metak! Hvala Slavko - svaki metak je bitan za narodnooslobodilačku borbu...