Dramatične snimke bujičnih poplava na Tibetu obišle su svijet, no upravo ondje gdje se katastrofa dogodila gotovo ih je nemoguće vidjeti. Dok se prizori goleme bujice koja odnosi sve pred sobom danima dijele izvan Kine, kineska javnost dobiva tek ograničene informacije o razmjerima katastrofe. Posebnu pozornost privukla je snimka iz Gyironga, jednog od glavnih graničnih prijelaza između Nepala i Tibeta. Nadzorne kamere zabilježile su golemu količinu vode koja prolazi područjem dok stotine ljudi pokušavaju pobjeći. Snimka se brzo proširila društvenim mrežama i svjetskim medijima, ali u Kini ju je iznimno teško pronaći. Glavna informativna emisija kineske državne televizije prikazala je tek jedan kadar katastrofe.
Bujične poplave od srijede su odnijele stotine života, a za velikim brojem ljudi još se traga. Peking je pokrenuo veliku spasilačku operaciju u kojoj sudjeluju stotine pripadnika hitnih službi, dok je kineski predsjednik Xi Jinping održao hitan sastanak s dužnosnicima kako bi koordinirao odgovor na katastrofu. Kako piše BBC, razlika između onoga što je dostupno kineskoj javnosti i prizora koji kruže ostatkom svijeta vrlo je velika. Tibet je desetljećima jedno od politički najosjetljivijih područja za kineske vlasti, zbog čega je pod posebno strogim nadzorom. Kineske vlasti objavljuju podatke o poginulima i nestalima te informacije o spasilačkim akcijama, no izvan službenih izvješća dostupno je vrlo malo podataka. Gotovo da nema svjedočanstava preživjelih iz Tibeta, snimki građana ni izjava obitelji nestalih. Kontaktiranje ljudi u toj regiji teško je čak i u uobičajenim okolnostima.
Koliko se razlikuju prioriteti kineskih i svjetskih medija pokazuje i podatak da je, dok su naslovnice stranih medija bile pune prizora razaranja iz Himalaje, glavna informativna emisija kineske državne televizije započela viješću o objavi nove knjige predsjednika Xi Jinpinga. Strani novinari ne mogu slobodno putovati u Tibet, već im je potrebno dopuštenje kineskih vlasti. Zbog toga su strani mediji u ovakvim situacijama velikim dijelom ovisni o sadržaju koji se pojavi na internetu prije nego što bude uklonjen te o izvještajima kineskih državnih medija. Jedan od razloga stroge kontrole informacija, navodi se, jest nastojanje kineskog vodstva da očuva društvenu i političku stabilnost. Komunistička partija strahuje da bi katastrofa mogla izazvati nezadovoljstvo zbog načina na koji vlasti reagiraju, ali i otvoriti pitanja o tome je li se tragedija mogla bolje predvidjeti ili spriječiti.
Prema aktivistima za ljudska prava, stanovnici Tibeta riskiraju pritvaranje ili uhićenje ako razgovaraju sa stranim novinarima ili na internetu objavljuju sadržaj koji vlasti smatraju protivnim službenom narativu. Međunarodna kampanja za Tibet optužila je kineske vlasti za uklanjanje snimki i drugih informacija iz prve ruke te pozvala Peking da objavi potpune i provjerljive podatke o šteti i žrtvama. Kineske vlasti odbacuju optužbe o kršenju prava Tibetanaca te ističu velika ulaganja u infrastrukturu, turizam i gospodarski razvoj regije. Ipak, dok snimke katastrofe obilaze svijet, kineska javnost i dalje ima vrlo ograničen uvid u ono što se događa na Tibetu.
Tako su skrivali i kad su za vrijemekorone zavarivali vrata stambenih zgrada , pa milijuni ljudi nisu mogli izaži niti im je mogla doći pomoć. Zamislite se u takvoj situaciji.