Veliki Duvnjak zna da ne bi bio na tronu bez branitelja koji su dali život za RH

Dok je još vruć i pod adrenalinom finalne utakmice bio u tom vrtlogu emocija, sreće, suza, slave, domoljublja i ponosa, i to kad je dobio svojih pet minuta za rezime 20 godina reprezentativne karijere, Domagoj Duvnjak svejedno je uspio pokazati kakva je ljudska, a zbog toga još veća sportska veličina. U iznimnom osobnom sportskom trenutku Duvnjak se sjetio reći: "Hvala ljudima koji su dali život za ovu državu jer da njih nije bilo, ja ne bih mogao predstavljati svoju državu 20 godina, velika im hvala."

Nije ništa novo što je i u tim trenucima posvećenima njemu taj notorni timski igrač opet zatomio svoj ego, ako ga je ikad imao. I nakon takve karijere Duvnjak je zadržao svojstvenu mu skromnost, što su pod pritiskom medija i javnosti u stanju samo stabilne osobnosti koje drže do temeljnih ljudskih vrijednosti života u zajednici. O tome kako čvrsto stoji na zemlji, koliko je (ne)normalan, samo jedan od nas, govori i to što je na upit da izdvoji na što je najponosniji u svojoj dugoj sportskoj karijeri rekao: "Najponosniji sam na to što, bilo koga da sretnem od bivših suigrača, mogu s njima popiti kavu. I s bilo kojim trenerom, to me čini sretnim i to je bit sporta." I sportski protivnici Duvnjaku su kao "gospodinu sportašu" odali počast.