Kako danas izgleda odrastanje i koliko grad prepoznaje ono što djeci i mladima zaista treba? Upravo su to bila neka od pitanja u fokusu konferencije „Velika Gorica po mjeri djece i mladih“, održane u utorak u Velikoj Gorici. Domaćin konferencije u, do posljednjeg mjesta ispunjenoj dvorani StartupVG Poduzetničkog inkubatora, bio je Grad Velika Gorica.
Na prvoj panel raspravi pod nazivom "Kako se stvara grad po mjeri djece?" govorilo se o iskustvima Velike Gorice u posljednjih 20 godina otkako taj grad nosi status Grada prijatelja djece. Jedna od tema koje su se dotakle sudionice panela dotakle bile su ovisnosti poput cigareta i alkohola.
"Preko puta sebe imamo vrlo moćne i bogate politike. Korištenje alkohola je potpuno normalizirano i onda očekujemo od djece i mladih da ne piju. Ljudi nemaju jaku volju. A onda očekujemo od mladog čovjeka da kaže - ne. To se neće dogoditi", upozorila je prof. dr. sc. Martina Ferić iz Laboratorija za prevencijska istraživanja Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
"U prevenciji je odgovornost na svima nama. Djetetu su prvi modeli ponašanje članovi obitelji - i dobri i loši. Onda idu predškolski, školski odgoj. Odgovornost je na svima nama. Djeca nas samo oponašaju", istaknula je glavna tajnica Saveza društava Naša djeca Hrvatske Snježana Krpes koja je istaknula nužnost podrške djeci, obiteljima, sustavu...
Voditeljica Odjela za praćenje prava djece i evaluaciju Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Marijana Šalinović govorila je o tome kako sustav može pomoći djetetu koje je rođeno u ne baš idealnim uvjetima. "Još uvijek ima djece koja su ostala nevidljiva. Potrebna je međusektorska suradnja. Jedino razmjenom informacija možemo doći do onih kojima je pomoć potrebna", istaknula je te naglasila da se sve to mora raditi na etičan način.
Uslijedio je potom panel "VG: 20 godina Grad prijatelj djece" u kojem se govorilo o putu kojim je Grad prošao od ideje i odluke da želi biti grad prijatelj djece do sustava koji se godinama gradi, mijenja i prilagođava novim potrebama djece i obitelji.
Dopredsjednica Saveza društava Naša djeca Hrvatske i predsjednica Središnjeg koordinacijskog odbora programa "Gradovi i općine – prijatelji djece" dr. sc. Arijana Mataga Tintor objasnila je koje su se velike promjene dogodile u posljednjih 20 godina. "Prije 20 godina nismo imali virtualni svijetu u kojem nam djeca žive i ovolike probleme s mentalnim zdravljem mladih. Nismo znali kako čuti djecu", rekla je.
"Sociologija se promijenila, ali biologija nije. Potrebe djece su iste, a roditeljima treba puno podrške. Mi kao škola jesmo odgovorni za odgoj djece, a svako od njih ima različite potrebe", kazala je stručna suradnica - socijalna pedagoginja u Osnovnoj školi Nikole Hribara u Velikoj Gorici Katarina Sikirić Lukić te istaknula važnost suradnje. Sudionice su naglasile važnost povjerenja djece prema odraslima. "Puno se radi prema osiguravanja odnosa. Virtualno vrijeme nam je donijelo puno toga dobroga, ali i lošega. Mi smo u Velikoj Gorici puno prije zabranili korištenje mobitela u školi i vidjeli puno toga dobroga", kazala je Sikirić Lukić.
Pročelnica Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Grada Velike Gorice Lana Krunić Lukinić govorila je o uspješnim projektima njihovog grada. "Bilo je puno izazova, puno smo toga napravili, ali istaknula bih besplatne vrtiće", kazala je "Mnogi su bili skeptični, da je to samo predizborno obećanje itd. U tom trenutku Grad je bio spreman. Proširili smo vrtiće, izgradili nove i kada smo na kraju sve stavili na papir to i nisu neke velike brojke", prisjetila se te objasnila da su brojni roditelji i prije bili oslobođeni plaćanja tako da prelazak na besplatne vrtiće za sve nije bio toliko velik izazov za proračun.
Riječ su nakon odraslih dobili oni zbog kojih smo se i okupili - djeca. Članovi Dječjeg gradskog vijeća Grada Velike Gorice i Vijeća učenika OŠ Eugena Kvaternika Vanja, Alexandar, Roza, Gabriela, Bruna, Dora i Filip koji su istaknuli da djeci i mladima trebaju prostor, glas, publika i utjecaj. "Voljeli bismo češće znati da ste nas čuli", poručili su.
Mikrofon su onda preuzele studentice iz Velike Gorice Nera Stipetić i Brigita Grčić koje su u suradnji s Mateom Hrženjak osmislile igru "Dječji glas vrijedi". Svi sudionici konferencije ovu igru su dobili na poklon, a Stipetić i Grčić objasnile su im nekoliko načina na koji se ova igre može igrati. "Zahvaljujući pomoći grada ova igra proizvedena je u 300 primjeraka i bit će podijeljena u velikogoričkim vrtićima i školama", rekle su.
Jedan od velikih izazova suvremenog svijeta je online svijet koji postaje sve važniji dio života djece i mladih koji se baš tamo upoznaju, komuniciraju, igraju, zaljubljuju se....
Često se čuje da roditelji govore da djeca ne žele s njima razgovarati. Osobito često se to događa u tinejdžerskoj dobi. "Teško je s 14 ili 15 godina odjednom stvoriti odnos u kojem nam se djeca povjeravaju i razgovaraju s nama. To se radi puno ranije", rekla je izvršna direktorica i predsjednica Hrabrog telefona Hana Hrpka u sklopu panel rasprave „Briga o nevidljivom – što stoji iza “dobro sam”?.
"Zajedničke aktivnosti će kroz neko vrijeme vjerojatno dovesti do toga da će dijete početi razgovarati o nekim problemima s nama. Treba im biti na raspolaganju uvijek", rekla je te upozorila da roditelji moraju pratiti što djeca rade i dati im do znanja da su primijetili da se neke negativne promjene događaju.
"Prema nekim statistikama 20 posto djece imaju probleme s mentalnim zdravljem, ali samo se kod njih 20 posto to dijagnosticira", otkrila je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica Sanda Puljiz Vidović te objasnila da se sustav bavi samo s onim glasnima dok oni tih i povučeni često ostaju ispod radara.
"Djeca koja često imaju puno problema su ona koja su prezasićena. To je fenomen kojeg danas sve češće viđamo. Roditelji rade sve za njih. Djeca su to koja ne shvaćaju granice", upozorila je te odgovorila na pitanje zašto su današnji roditelji toliko zaštitnički nastrojeni: "Nekad je bilo više djece pa je bilo i manje vremena da se roditeljima njima bave. Tu je i atmosfera da djeca moraju njegovati samopoštovanje, samopouzdanje, sliku o sebi... Za dijete je najvažnije dobar omjer brige o djetetu i frustracije, ali taj omjer je nemoguće odrediti."
Za roditelje je izuzetno bitno prepoznati neverbalne znakove koji bi mogli biti znak za pomoć a kad je samo dio puberteta. "Možemo prvo vidjeti možemo li razgovarati s djetetom i hoće li nam se povjeriti. Ako te promjene traju duže vrijeme mora se potražiti pomoć", kazala je Hrpka. "Moramo imati poruku da se nasilje, ili bili što drugo što se događa, mora biti prijavljeno. Mora se potražiti pomoć. Ti koraci nekad djetetu neće biti dragi, ali to se mora učinit", savjetovala je te istaknula je da dijete mora biti obaviješteno o svim koracima koje se poduzimaju. Veliki problem je i vršnjačko nasilje koje je svake godine u porastu. "Djeca danas znaju da to ne trebaju trpjeti. Projekti, predavanja, konferencije su tome pomogli", kazala je Hrpka te otkrila podatak da je oko 20 posto poziva na Hrabrom telefonu upravo na tu temu. "Bitno je da stalno imamo preventivne kampanje, već od vrtićke dobi, pa da znaju reagirati ako se to događa njima ili njihovim prijateljima. Da znaju da to nije ok."
O ovoj temu govorila je i učenica Gimnazije Velika Gorica i mentorica u Dječjem gradskom vijeću Anja Ravnjak. "Mladi se boje obratiti odraslima jer se brinu kako će to završiti. Jer njihova reakcija ponekad bude gora od samog događaja", objasnila je.
Istaknut je potom savjet roditeljima. "Današnji roditelji su jako zabrinuti. Nije lako voditi dijete kroz izazove- nasilje, ovisnosti... Jako je bitno kako se mi odrasli ponašamo. Prvo pogledajmo sebe. Ukoliko je dijete žrtva nasilje moramo se obratiti nadležnima", kazala je Puljiz Vidović te upozorila da roditelji često ne shvaćaju razliku između sukobu među djecom i vršnjačkog nasilja. Jedno je sasvim normalan dio odrastanja, a drugo ozbiljan problem u kojeg se odrasli moraju umiješati. "Mi smo djeci model. Oni od nas uče kako se ponašati- u prometu, kod kuće prema bračnom partneru, prema susjedima, prirodi, životinjama.... Jako puno ovisi o nama", naglasila je Puljiz Vidović. Osvrnule se i na vijesti o napadima u školama i kako s djecom koja o tome svjedoče preko medija razgovarati o tome. "Dobro je da roditelj djetetu kaže što se dogodilo, pokazati emociju, ali ne treba ni raditi paniku od toga. Trebamo nastaviti živjeti", savjetovala je.
"Iz tog prvotnih trenutaka društvenih mreža kada smo se bojali da će nam netko ukrasti podatke došli smo do toga da, i djeca i odrasli, potvrđujemo sve bez da i pročitamo što i kako", upozorio je osnivač Crewa Dario Marčac na posljednjem panelu „A gdje još djeca odrastaju? Online“, te preporučio roditeljima da kontroliraju što rade na društvenim mrežama. "Najbolji korak je u potpunosti maknuti društvene mreže", rekao je.
Dalia Kager, učiteljica informatike, savjetnica u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici upozorila je na loše stvari koja se događaju na društvenim mrežama, a na koje djeca i mladi često ne reagiraju jer to uopće ne vide kao problematično.
"Učenici moraju početi prepoznavati što je korisno, a što ne", istaknuo je prof. dr. sc. Igor Kanižaj iz Odjela za komunikologiju, Voditelj centra za medijsku pismenost, s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. "Treba znati što je kvalitetna informacija, što je pouzdano... To se mlade mora naučiti", rekao je te upozorio na opasnosti koje dolaze s umjetnom inteligencijom. "Baš kao i kod medija kod kojih gledamo samo naslove i umjetna inteligencija nam daje samo površinske odgovore", upozorio je Kanižaj. "Naš zadatak je djecu odvesti u dubinu, dati im sedam minuta svog vremena, a ne samo jednu. Mediji nam govore da će nam AI uštediti vrijeme, ali to je čista farsa", dodao je.
Govornici su se dotakli i teme cyber bullyinga (internet nasilje). "Bitno je da roditelji surađuju u cijeloj priči. Razlika između virtualnog i stvarnog svijeta više i ne postoje. Ta bezobzirnost tamo ispoljavaju zbog anonimnosti nažalost se sve češće prebacuje i u stvarni svijet", upozorila je Kager.
Kanižaj je potom istaknuo da je zakonom propisano da roditelji moraju pratiti što njihova djeca rade na internetu koji svakim danom postaje sve brutalnije mjesto na kojem se nerijetko dogovaraju tučnjave i komunicira na izuzetno okrutan način. "Virtualni svijet sam po sebi nije sigurno okruženje ni za koga, pa tako ni za dijete", upozorio je Kanižaj. "Kad djetetu dajemo mobitel u ruke moramo mu objasniti pravila igre. To je uspostava povjerenja. Sigurnost se uči, povjerenje se uči. To traži jako puno roditeljskog vremena, a oni su na kraju dana premoreni. Ali treba se ohrabriti i početi raditi", savjetovao je.
Kager se pak osvrnula na mrežne igre što je često vrlo popularno među dječacima. "Oni su svjesni da su previše na mobitelu no ne znaju što napraviti. Posebno ako vide da i roditelji skrolaju", kazala je učiteljica informatike.