Valentinovo je. Neka je!

Valentinovo je i dan zaljubljenih. Sjajno, ljudi se zaljubljuju i vole. Bez ljubavi ne bi ni “svita bilo”. Ta je sposobnost, naravno, od Boga, pa bi za zaljubljivanje i ljubav njemu trebalo zahvaliti. Jest da bismo iza današnjih slojeva proslave lako našli trgovce, ali nešto smo i sami kumovali! Crkva je, naime, često nastavljala stare prakse i običaje dajući im kršćanski biljeg, a mnoge je i sama stvorila. Tako je i s Valentinovim.

A tko je svetac kome se čast iskazuje 17 stoljeća? Bio je svećenik i u vrijeme cara Klaudija, godine 269. ili 270., mučen je i ubijen. Štovatelji su mu poslije progonstva podizali crkve, a najstarija je u Rimu iz 4. st. Međutim, to što se vezuje uza zaljubljene, proizlazi jedino iz njegova mjesta u kalendaru! Naime, 14. veljače najčešće pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije korizme. Službena Crkva nije preporučivala vjenčanja ni u vrijeme blagdana, a kamoli u korizmi. Zato se oko Valentinova najviše ženilo i udavalo! Drugi razlog vezuje se uz ime Valentin, koje znači zdrav, krepak, mlad... pa onda, naravno, takav svetac postaje zaštitnik svih koji su mladi, žarka srca, razigranih osjećaja, u jednu riječ – zaljubljeni. Na kraju, Valentin pripada skupini svetaca koji naviještaju proljeće, novi život. Valentinovo je. Neka je!