Uzaludni štrajkovi protiv globalizacije

Uporni štrajkovi mladih ljudi protiv novog zakona o radu doveli su Francusku na rub kaosa. Pritom je najmanje važno hoće li se Chirac uskoro riješiti svojeg navodnog nasljednika, premijera De Villepina, ili će on ostati. Ne demonstriraju u Europi samo Francuzi. Masovni štrajkovi u pravilnim vremenskim razmacima potresaju i Njemačku i Veliku Britaniju i samo je pitanje vremena kada će se proširiti na ostale europske zemlje. Ako postoji nešto zajedničko, a očito postoji, onda je to kolektivni europski žal za starim, dobrim vremenim prije globalizacije.

Tada su europska nacionalna gospodarstva bilježila stalni rast, Zapadna Europa je bila svjetska oaza visokog standarda života, a dobro plaćena radna mjesta bila su svakom pojedincu osigurana često do kraja radnog vijeka. Dvadeset prvo stoljeće stoljeće je znanja, a ne proizvodnje. Francuzi, Englezi i Nijemci štrajkaju tražeći nekadašnja prava koja im u razdoblju globalizacije više nitko ne može osigurati. Međutim, prosvjednici to jednostavno ne žele shvatiti. Prosvjeduju i nerijetko podsjećaju na dijete kojemu je netko upravo istrgnuo bombon iz ruke.

U Njemačkoj štrajkaju zaposlenici javnih poduzeća samo zato što se od njih traži da za istu plaću tjedno rade sat i pol dulje. Nakon poduljeg vremena uzastopnih prosvjeda i štrajkova sindikati su u interesu trajnog sporazuma uspjeli ishoditi da se radi samo sat više. Ali ni taj ugovor još nije potpisan. U Britaniji je dva milijuna zaposlenika javnih poduzeća u štrajku jer više ne mogu ići u mirovinu sa 60 godina, kao do sada, nego tek sa 65. Prijeti opasnost da bi se u suprotnom mirovinske blagajne mogle isprazniti mnogo prije nego što zaposlenici javnih poduzeća uopće navrše 60 godina.

Francuzi se, primjerice, opiru proširenju EU jer misle da im ona ugrožava socijalnu sigurnost i radna mjesta. U ovom trenutku to je za Hrvatsku važno i o tome se mnogo piše. Međutim, ne ugrožava istočno proširenje Unije francuska radna mjesta, nego ih u opasnost dovode neprovedene ekonomske reforme, koje francuski političari ne žele provesti jer se boje da bi izgubili birače.

Proširenje EU je znatno proširilo tržišta, gospodarstva rastu, ali jamstva za radna mjesta kao nekad  nema. Europa se ujedinila i globalizacija će s vremenom dovesti do izjednačavanja životnih uvjeta u nekadašnjoj istočnoj Europi i zapadnim industrijskim zemljama, ali će razlike u plaćama između istoka i zapada ostati. Do sada se tvrdilo da Europa gubi globalizacijsku utrku zbog zastarjelih struktura. Ali štrajkovi pokazuju da nisu strukture toliko zastarjele koliko način razmišljanja.