Proizvodnja mlijeka možda bilježi blagi rast, ali iza tih brojki krije se sve teži položaj malih proizvođača koji se s obzirom na niske otkupne cijene i rastuće troškove sve teže nose s konkurencijom. Za litru mlijeka dobivaju oko 50 centi, a u takvim uvjetima opstaju uglavnom oni koji imaju velika stada, dovoljno zemlje i mogućnost dodatne zarade od drugih grana stočarstva. Mali proizvođači, koji nemaju takve mogućnosti, sve češće zaključuju kako im se svakodnevni rad i ulaganja više ne isplate.Razmjere problema najbolje ilustrira podatak o broju proizvođača. Prema podacima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Hrvatska je 2021. imala 4115 isporučitelja mlijeka, a prošle godine samo 2403. U samo četiri godine njihov je broj smanjen za čak 1712, odnosno 41,6 posto. Još je poraznija usporedba s 2013. godinom, kada je mlijeko otkupljivačima isporučivalo više od 12.600 gospodarstava. U nešto više od desetljeća nestalo je približno 81 posto proizvođača.
Istodobno, količina isporučenog mlijeka ne smanjuje se jednakom dinamikom. Nakon pada na približno 377 milijuna kilograma u 2023. godini, proizvodnja se počela oporavljati te je 2025. dosegnula oko 382,5 milijuna kilograma. To pokazuje da proizvodnju sve više održavaju preostala, uglavnom veća gospodarstva, dok se broj malih obiteljskih farmi nastavlja smanjivati. Jedan od proizvođača koji uspijevaju održavati proizvodnju je Krunoslav Zdunić iz Divoševaca, poznati slavonski stočar koji je ove godine Brodsko-posavsku županiju predstavljao i na jednom od izbora za najboljeg poljoprivrednika. Na svojem obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ima oko 200 krava i ukupno 560 goveda, a priznaje kako je upravo količina proizvodnje presudna za opstanak.
– Tajna uspjeha je u tome da moraš voljeti ono što radiš i onda guraš. Mi imamo veliku količinu i nekako uspijevamo, a krpamo se malo i tovom junadi. Najveći je problem otkupna cijena mlijeka koja ne prati ulazne troškove. Trenutačno se kreće između 51 ili 52 centa, ovisno o parametrima masnoće i proteina, ali to je s PDV-om i tvorničkim premijama. Nažalost, kod nas je u državi tako posloženo da moraš imati veliku količinu da bi mogao funkcionirati. Onaj tko je nema, teško može opstati – upozorava Zdunić. Upravo je to jedan od ključnih problema hrvatskog mljekarstva. Veliki proizvođači lakše podnose oscilacije na tržištu, imaju veću pregovaračku snagu i mogu dio troškova rasporediti na veći broj proizvedenih litara. Manjim gospodarstvima, koja imaju svega nekoliko krava ili njih desetak, takva mogućnost uglavnom nije dostupna.
Da je problem mnogo širi od same otkupne cijene, potvrđuje i Ivica Karavidović iz Gundinaca. U njegovu je kraju poljoprivreda i stočarstvo gotovo jedina mogućnost za život, no ni to nije dovoljno da bi se mladi u većem broju odlučivali za takav način rada. Stočara je, kaže, sve manje, a oni koji jednom odustanu od držanja životinja rijetko se vraćaju tom poslu. – Ljudi ne žele raditi taj posao. Tko se jednom riješi krava i svinja, više ih nikad neće nabaviti. Ali ja imam tri sina, svi su ostali kod kuće i radimo sve zajedno. Imamo 250 hektara zemlje – kaže Karavidović. Njegovo je gospodarstvo primjer obiteljske proizvodnje u kojoj je nastavak tradicije osiguran zahvaljujući tome što je cijela obitelj uključena u posao. Važnu ulogu imaju i poljoprivredne potpore. Za junice i umjetno osjemenjivanje dobivaju oko 15.000 eura, što im, ističe, mnogo znači u uvjetima visokih troškova. – Mnogo nam to znači, pogotovo u ovo vrijeme kada su gorivo i gnojivo skupi, a mi stočari svaki dan moramo paliti četiri traktora, bez obzira na sezonu. To su veliki troškovi koje je teško izbjeći jer se posao mora obavljati svakodnevno – ističe Karavidović.
Troškovi nezaustavljivo rastu
Na probleme domaćih proizvođača osvrće se i Željko Burazović, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i poljoprivredu Brodsko-posavske županije. Smatra da je njihov današnji položaj velikim dijelom određen ukidanjem mliječnih kvota u Europskoj uniji 2015. godine. Time je omogućena potpuna liberalizacija tržišta mlijeka i mliječnih prerađevina, uključujući slobodnije formiranje cijena i promet proizvoda među državama članicama. Ipak, Burazović ističe kako proizvodnja mlijeka na području Brodsko-posavske županije pokazuje određenu otpornost. Nakon ukidanja kvota zadržala se na razini od približno 11 milijuna litara godišnje, a prema najnovijim podacima Agencije za plaćanja, prošle je godine dosegnula 11,440.000 litara. To je povećanje od tri posto, odnosno 336.000 litara u odnosu na prethodno razdoblje.
– Nezadovoljstvo mljekara niskom otkupnom cijenom mlijeka apsolutno je opravdano. Bez obzira na potpore koje im se isplaćuju izravnom isplatom i drugim mjerama, za tako teške uvjete privređivanja i proizvodnje mlijeka cijena koja im se isplaćuje ni izdaleka ne zadovoljava ljude koji taj posao rade 365 dana u godini. Izlaz je u povećanju potpora institucija hrvatske države i kvalitetnijoj zaštiti domaće poljoprivredne proizvodnje – smatra Burazović.