"Ustrajni smo u štrajku glađu, nećemo ga prekinuti dok od premijerke Kosor ne dobijemo potpisano rješenje za tvornicu", poručuje petnaest radnika Željezare Split koji s trojicom svojih sindikalnih povjerenika već treći dan štrajkaju glađu.
Spavaju na podu u prostorijama uprave, obilaze ih kolege, daju im podršku, a već su "lagano umrtvljeni". Na sreću, ističu, još nitko od njih ne osjeća teže zdravstvene tegobe.
Za rođendan bomboni
– Ovo nam je peti štrajk glađu. Nije to ništa novo. Gladni smo i kući. Već godinu dana ne radimo, primamo minimalac od 2000 kuna. Nemamo više od koga lipu posuditi. Isključuju nam struju, vodu, ne plaćamo kredite – ogorčeni i rezignirani pričaju Stipe Mandić i Nedjeljko Matenda.
Lovre Bratim je umjesto sa suprugom, djecom i unukom 51. rođendan "proslavio" jučer u Željezari. Kolege štrajkaši darovali su mu tik-tak bombone.
– Kap koja je prelila posljednju čašu strpljenja jest iznošenje naše željezne žice iz Sjeverne luke. Riječ je o klasičnoj krađi. Krade splitski Trast tvrdeći da na to ima pravo na temelju sudske nagodbe. No, to nije tako.
Trast je već iz Sjeverne luke odnio 1500 tona žice i namirio svoja potraživanja. Podnijeli smo kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu i policiji da donesu zabranu raspolaganja robom, ali ništa nisu poduzeli – žali se Tonči Mužić, sindikalni povjerenik Željezare, i dodaje kako je to ružna poruka radnicima da se u Hrvatskoj može raditi nelegalno. Kako i kada tko poželi.
Otkup starih vozila
– Trast se odavno naplatio. U Sjevernoj luci bilo je 3000 tona željezne žice koja pripada našem pogonu Hladna prerada čelika vrijedne oko 18 milijuna kuna. To nas je moglo spasiti. Ako hoće, Vlada može sutra pokrenuti proizvodnju.
Neka poduzeća koja rade na državnim infrastrukturnim projektima ugrađuju u objekte čelik iz naše Željezare i neka se nama, umjesto privatnicima, omogući otkup starih vozila. Za svaki takav automobil država plaća 600 kuna. Godišnje u Hrvatskoj u staro željezo ode u prosjeku 50.000 automobila vrijednih oko 35 milijuna kuna. Kad bismo to mi prerađivali, problema ne bi bilo – poručuju Mladen Bekavac i Jozo Ivančević.