Šamaranje, prijetnje po život, gašenje cigreta po tijelu, prisiljavanje na spolne odnose... U Međimurskoj županiji godišnje se zabilježi oko 360 slučajeva nasilja u obitelji. Žene koje su odlučile reći dosta i pobjeći od nasilnika, imaju mogućnost smještaja u skloništu za žrtve nasilja. Domu za žrtve nasilja smještenom na tajnoj lokaciji u Međimurskoj županiji potrebno je proširenje.
Tijekom prošle godine u \"Sigurnu kuću\" smješteno je 16 korisnika, od kojih sedmero djece. Upita je bilo mnogo više, čak 28, i to za 28 žena i 40 djece, ukupno 68 osoba iz raznih krajeva. U Domu su zaposlene socijalna radnica koja je ujedno i ravnateljica, te psihologinja. Kako se navodi u izvješću o radu, u Domu se provode grupne i individualne terapije. Zlostavljanje žene dolaze u traumatiziranom i kriznom stanju, a njihova djeca često imaju poremećaje u ponašanju, skloni su agresivnom ponašanju ili pak se povlače u sebe.
Psihologinja korisnicama pomaže u osnaživanju, jačanju samopoštovanja i drugom što će im pomoći da započnu samostalni život nakon izlaska iz Doma. Imali su uspjeha zapošljavanju korisnica, uglavnom privremenog. No, najvažnije je da započnu samostalni život, daleko od nasilnika. Svakodnevno se pretražuju oglasi za slobodna radna mjesta, pomaže im se u pisanju životopisa i zamolbi. Organiziraju se i radionice na kojima se obrađuju teme poput načina komunikacije, zašto žene biraju nasilničke veze i ostaju u njima dugi niz godina, muško-ženskim odnosima i sličnom. S korisnicama se dogovara način čišćenja i održavanja reda, nabavka namirnica i higijenskih potrepština.
Dom ima veliku okućnicu s povrtnjakom, pa se koristi i za radnu terapiju. U “Sigurnoj kući” ističu da oba partnera mogu biti izložena nasilju u obitelji, no žene su deset puta češće žrtva nasilja nego muškarac. Nasilnici dolaze iz svih društvenih slojeva, različitog su obrazovanja i socijalnog statusa.