U Zagrebu legalno od 1899. do 1934. godine

U Banskoj Hrvatskoj prostitucija je bila regulirana Kaznenim zakonom iz 1852. godine koji je pitanje prepustio lokalnom redarstvu. Prema istraživanju povjesničara Tomislava Zorka, javne kuće ili “bludilišta” uglavnom su se dopuštala, ali su se propisi razlikovali od grada do grada.

U Zagrebu je rad javnih kuća regulirao Bludilišni pravilnik koje je Gradsko poglavarstvo izdalo 1899. godine, a prema njemu je vlasnik “bludilišta” mogla biti samo ženska osoba starija od 30 godina. Vlasnica je od Kraljevskog redarstvenog povjerenstva dobivala koncesiju i morala je plaćati porez i na javne se kuće gledalo kao na svako drugo poduzeće. Bludilišta su bila u Kožarskoj ulici.

 Imala su prozore od neprozirna stakla koja su se od ostalih kuća razlikovala po crvenoj svjetiljci. Tijekom 1. svjetskog rata Zagreb je imao 6 javnih kuća, a 1915. godine kroz njih je prošlo čak 227 djevojaka. Javne kuće bile su pod stalnim nadzorom. Prema pravilniku pregled javne kuće obavljao se jednom mjesečno, a pregled djevojaka tri puta na tjedan. Prostitucija je u Kraljevini Jugoslaviji pa tako i u Zagrebu zabranjena 1934. godine Zakonom o suzbijanju spolnih bolesti.