– Ako je netko u teškoj situaciji, kad ostane bez najmilijeg, na povjerenje može dobiti otplatu lijesa na dvije do tri rate. Sve je to stvar dogovora sa suprugom, koja vodi dvije cvjećarnice. A što se tiče cijene, sve, naravno, ovisi o željama. Opremljen lijes od topole u našoj maloprodaji može se dobiti već za 1500 kuna. A ako je od hrastovine i ako ima posebnih želja... Ima ih i po 5000 kuna – kaže Darko Zamuda, vlasnik Stolarije iz Gornjeg Hrašćana, u općini Nedelišće.
Od kolijevke pa do groba
U stolariji je do grla – stolar mu je bio otac, a i djed. Ljesove je otac počeo proizvoditi prije 25 godina.
- U to vrijeme velike su se tvrtke počele baviti građevinskom stolarijom, pa je otac pokušao s ljesovima. Pokazalo se dobrim, pa sam ja posao preuzeo prije 20 godina i modernizirao proizvodnju. Mjesečno proizvedemo do 100 ljesova, ovisi o vrsti i zahtjevima tržišta – kaže Zamuda, čija tvrtka izrađuje i namještaj te unutarnju i vanjsku stolariju.
Čak je Zamuda razmišljao, kaže s osmijehom, da je nazove “Od kolijevke pa do groba”. Jedini je, tvrdi, proizvođač ljesova u Međimurju. – Jako se puno ljesova uvozi iz susjednih zemalja. Iz BiH uvoze nekvalitetne, a još su skuplji od naših – govori dok s petoricom iskusnih radnika hobla i rezbari daske za novu pošiljku za veleprodaju, za cvjećarnice, to jest pogrebna poduzeća. Manji dio je za maloprodaju u vlastitim cvjećarnicama. U prostoriji do radionice pokazuje neke od izloženih primjeraka. Razne su ondje nijanse smeđe boje, neki su ljesovi ravnih linija, drugi s puno rezbarija...
Teško do drva
– Puno otpremam u Zagorje. Tamo vole rezbarije, što više to bolje, sa svecima i anđelima. Međimurci pak traže jednostavnije, klasično, bez puno rezbarija. Radimo i po posebnim željama, ako treba, veći, kraći, dječji... No nema tu naročitih izvanserijskih želja ni pretjerivanja – kaže. Za proizvodnju kupuje od privatnika i Hrvatskih šuma trupce topole, lipe, johe, hrasta... Režu se na daske pa suše godinu do dvije.
– U Međimurju već je teže doći do sirovine. Dosta se izvezlo u Italiju, naročito topole. Nije se mislilo na nas. Doprema iz Slavonije pak je skuplja. A potreban nam je kvalitetan materijal, koji se dobro rezbari, tržište ne priznaje Ž-klasu – kaže Darko Zamuda.