Svako je peto dijete u Hrvatskoj dugotrajno siromašno; svako drugo siromašno je kod roditelja s niskim obrazovanjem, 7% kod visokoobrazovanih. Porazni su to rezultati istraživanja o dječjem siromaštvu i strategiji nošenja sa siromaštvom hrvatskih kućanstava koje je proveo Ekonomski institut u Zagrebu, a pokazalo je i da su od nas u EU po standardu najmlađih gori jedino Bugari i Rumunji.
– Dobrobit djece najbolji je indikator dobrobiti društva – upozorio je Paul Stubbs, sociolog i znanstveni savjetnik na EIZ-u koji je radio na istraživanju.
Isključuju vodu, ljudsko pravo?
Dvije trećine roditelja u fokus-grupi koja živi s manje od 60% medijalnog dohotka (5800 eura godišnje), nije na vrijeme platilo režije u posljednjih godinu dana. Gore je u većim sredinama jer je u manjima moguća zamjena grijanjem na drva ili opskrba vodom iz bunara te uzgoj voća, povrća ili životinja za prehranu.
– Često je isključivanje komunalija; prvo struje, onda telefona pa vode. Ne znam kako je to moguće s vodom, pa ona je temeljno ljudsko pravo?! – zgrožen je Stubbs.
Ističe da trećina socijalno ugroženih sama proizvodi hranu, trećina je dobiva od bližnjih, ali tako ne mogu zadovoljiti sve potrebe. U petini kućanstava netko je u protekla dva tjedna išao na spavanje gladan, uglavnom samo roditelji.
– Roditelji su spremni na žrtvu za djecu – 43% ih je povremeno gladno da djeci nešto omoguće. Odriču se prvo poroka, onda zabave i kulture, plaćanja režija ili hrane – ističe znanstvenik.
Dvije trećine ih se za pomoć obraća bližnjima, četvrtina institucijama, najviše socijalnoj skrbi. Pomoć bližnjih ocjenjuju učinkovitijom od institucija, no 45% ih drži da uvijek može računati na pomoć socijalne skrbi, a tek 10% na udruge i vjerske zajednice...
Četvrtina bez kreveta
Čak 25% roditelja djeci ne može priuštiti vlastiti krevet, 10% tri obroka dnevno, a nešto više od 30% nema za voće i povrće. Jako se štedi i na odjeći, a najviše na stvarima za zabavu, rekreaciji...
– Odriču se sporta, proslava rođendana, putovanja i praznika izvan kuće – aktivnosti koje su bitne za prihvaćanje okoline i socijalizaciju – napominje Stubbs.
Kad su posrijedi očekivanja od obrazovanja, čak 42% roditelja vjeruje da će djeca ići na fakultet, no djeca su tu, kažu na EIZ-u, puno realnija i tek ih 30% vjeruje da mogu do diplome. Samoprocjena standarda u djece je bitno uljepšana ili se srame priznati realnost; čak 73% izjašnjava se da živi prosječno, a 93% ih optimistično gleda budućnost.
– Reinterpretiraju realnost! To ne znači da ih trebamo ostaviti u stanju da su to primorani kako bi je lakše prihvatili – poručuje istraživač, no dodaje i da ih se 15% srami odjeće koju nosi, a 12% jer nemaju sve za školu. Četvrtina ipak misli da je siromašna. Predložena su i konkretna rješenja: prijenos ovlasti na socijalne radnike za posredovanje s komunalcima, što je radio i Stubbs kao socijalni radnik u Engleskoj, uz univerzalni dječji doplatak (ako se uvede) i ciljani za rizične skupine, veća ovlast socijalnim radnicima za isplatu jednokratnih pomoći u izvanrednim situacijama, stipendije po socijalnom kriteriju...
>> Epidemija – u svijetu gladuje 70 milijuna ljudi
>> Koliko su europske zemlje uistinu siromašne u odnosu na afrički prosjek?
Ajde ne pišite gluposti,kakva glad,ne možete se pomiriti da Hrvatska ide naprijed,i sve više odmiče od milog vam regiona.Ima gladi i siromaštva ali ne u tom omjeru.Ako je u Hrvatskoj svaki peti,onda je u srbiji svaki drugi.