U Parku Amadria u Šibeniku protekli vikend održani su četvrti Dani arhitekata, na kojima su dodijeljene i godišnje nagrade Hrvatske komore arhitekata. Za Medalju za arhitekturu Hrvatske komore arhitekata za 2019. godinu bile su nominirane četiri realizacije: Grand park hotel Rovinj Studija 3LHD, rekonstrukcija i dogradnja putničkog terminala Zračne luke Split Ivana Vulića i Ivana Radeljaka, bazen i recepcija kampa Stella maris Studija NFO te seosko domaćinstvo na Hartovskom vrhu Branimira Rajčića i Mariele Žinić.
Medalju za arhitekturu Hrvatske komore arhitekata za 2019. dobili su Ivan Vulić i Ivan Radeljak za rekonstrukciju i dogradnju putničkog terminala Zračne luke Split. U Obrazloženju Ocjenjivačkog suda ovu su odluku pojasnili time što je projektiranje zgrada terminala zračnog prometa jedan od složenijih arhitektonskih zadataka, od programiranja do projektiranja detalja. Tome se pridodaje i osobita važnost upečatljivog prostornog i oblikovnog dojma, kako bi na najbolji način bila prezentirana sredina u kojoj je objekt smješten. Pamtljivim i asocijativnim interijerskim prostorima, dojmljivim ambijentalnim individualizacijama pojedinih cjelina i sugestivnim detaljima postignut je prostorni doživljaj koji ovu zračnu luku izmiče iz uobičajene kategorije apstraktnih 'ne-mjesta' aerodromskih zgrada i pretvara je u specifično, puno i konkretno 'mjesto' čvrsto usidreno u jedinstveni dalmatinski pejzaž.Medalju je u ime obojice autora preuzeo Ivan Radeljak. Preuzimajući nagradu, rekao je da mu je drago što su kolege naglasili koliko je bitno uživo doživjeti prostor rekonstruiranog terminala.
– Zapravo, osnovni projektni zadatak bio je objekt prometne infrastrukture, koji prije svega mora biti praktičan, logičan i funkcionalan. Uz punu podršku i razumijevanje investitora, dobili smo priliku i da, osim ispunjavanja uvjeta projektnog zadatka, “projektiramo” i prvi dojam nekome tko prvi put dolazi u Hrvatsku i Dalmaciju. Nismo željeli ni prazan ni hladan prostor, željeli smo, i dobili, prostor u kojem se čovjek osjeća ugodno. Drago mi je da je to prepoznala i struka, u tako jakoj konkurenciji to je još i važnije. Za ovo je bila potrebna suradnja cijelog projektantskog tima, kao i investitora i izvođača, jer jedino puna suradnja vodi do uspješne realizacije. I kolega Vulić i ja smo svakodnevno i mogli i htjeli pratiti kako gradnja napreduje – rekao je Radeljak kojem smo postavili još nekoliko pitanja.
Je li vas nagrada iznenadila, pogotovo zato što se radi o infrastrukturnom objektu?
– Jest, iznenadila nas je, i s obzirom na namjenu i s obzirom na konkurenciju. Prometna infrastruktura može biti suhoparan objekt. Nažalost, često tako i bude. Možda je presudila upravo naša intencija da tim projektom na najbolji način prezentiramo i našu zemlju, jer mnogim su putnicima upravo zračne luke prvi kontakt s nekom zemljom. Kako je i sama pozicija naše zračne luke bogom dana, nastojali smo u svim prostorima sačuvati prekrasne vizure na Kaštelanski zaljev. Mislim da smo u konačnici dobili vrlo funkcionalan, praktičan i ugodan prostor kojem se korisnik kreće intuitivno i u kojem mu za snalaženje ne treba puno signalizacije i uputa.
Često se u Splitu govori da je potrebno preurediti još jedan infrastrukturni objekt, a to je autobusni kolodvor. Što biste vi predložili?
O kompleksnosti tog projekta govori i činjenica da smo unutarnjega projektirali i autobusni terminal. Upravo autobusni terminal s pripadajućim parkiralištem točka je u koju dolazi najviše putnika u odlasku, a specifičnost lokacije je u tome što ga od glavne zgrade terminala dijeli državna cesta koja doslovno presijeca obuhvat na dva dijela. Rješenje smo našli u pješačkom mostu, koji s pomoću pokretnih traka, dakle toplom vezom, preko državne ceste povezuje autobusni terminal s glavnim terminalom u jednu funkcionalnu i kompozicijski usklađenu cjelinu. Bila bi nam izuzetna čast ako bi i taj segment projekta bio prepoznat kao dobar primjer i za druge projekte.
Generalno, za Split i mnoge druge naše gradove govori se da imtreba temeljito preuređenje. Pri tome je Split i poseban zbog svoje velike povijesne jezgre.
Urbanizam je nešto na čemu treba inzistirati, što je, nažalost, zapostavljeno, možda i nepovratno. Pod dojmom sam da se realnost svodi na točkasto rješavanje problema, zadovoljavanje potreba pojedinca, bez sagledavanja javnog interesa i situacije u totalu. A kvalitetan život i kvalitetna arhitektura zapravo počivaju na kvalitetnom urbanizmu. Vezano za stanovanje kao temu skupa, velika je šteta što u jezgri Splita, ali i drugih dalmatinskih gradova, ima sve manje stanovanja, a gradske jezgre postaju prazni spomenici i motivi za razglednice i fotografije turista.
Sada je središnja tema Zakon o obnovi grada Zagreba i okolnih županija nakon teškog potresa. Kakav bi vaš komentar bio na raspravu o tom zakonu?
U ionako teškoj situaciji u kojoj smo se svi nalazili, potres koji je pogodio Zagreb doista je od njega napravio ranjeni grad. Nije realno očekivati da će obnova biti brza. Bojim se da bi taj zakon mogao dodatno zakomplicirati ionako kompliciranu postojeću regulativu vezanu za građenje, a bojim se i da bi želje za što kraćim rokovima i što manjim troškovima mogle ići na štetu kvalitete konačnog rezultata.
Sigurno postoji nešto što biste željeli negdje napraviti i što bi također bilo posebno. Što bi to bilo?
Jako bih volio da imam priliku projektirati stambenu zgradu, ali ne neku koja bi se iznajmljivala, jer takvih ima i previše, nego neku u koju bi se doista uselila i u njoj živjela mlada obitelj. I to negdje u danas opustjeloj Dalmatinskoj zagori. Znam da je nerealno, ali možda to baš zato i želim. Budući da sam porijeklom iz Siverića, volio bih da to bude baš tamo.