Za posjeta Krapini predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović još jednom snažno je “udarila” po Vladi RH kritizirajući njen rad i rezultate. U tek jednoj od niza kritika na račun izvršne vlasti ovaj put predsjednica je jasno rekla kako pozdravlja do sada učinjeno ali i da to nije dovoljno.
Glasno je poručila da ako država ostvaruje sve bolje financijske rezultate kako se to onda mora vidjeti i na računima građana. Ubrzo je uslijedio i odgovor predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića koji je iznoseći brojke demantirao riječi predsjednice. Uz činjenicu kako i takav način razgovora dvije čelne osobe države govori o njihovom odnosu premijer je još jednom progovorio o sve boljim mikro i makroekonomskim podacima u Hrvatskoj. Građanima je posebno zanimljiv podatak da je prosječna plaća u Hrvatskoj za studeni iznosila 6190 kuna što je porast od 6,6 posto na godišnjoj razini.
Nitko ne sumnja kako je taj podatak točan samo je odmah uslijedilo i logično pitanje tko je od zaposlenih građana osjetio to povećanje plaće od 6,6 posto. Još konkretnije pitanje je tko od danas zaposlenih u prodavaonicama, pekarama i raznim tvrtkama, uz izuzetke, ima plaću od 6190 kuna mjesečno.
Prosječna plaća vjerojatno i jeste tolika ali tek onda kada se u isti koš stave plaće radnika zaposlenih u realnom sektoru kao i plaće državnih i lokalnih dužnosnika pa i uhljeba na svim razinama. Ako premijer ne zna netko od njegovih savjetnika ili ministara trebao bi mu reći kako zaposleni u raznim tvrtkama zapravo rade za tri-tri i pol tisuće kuna mjesečno. Oni koji zarade više i još ako su im plaće redovite smatraju se sretnima. U stvarnosti prosječni radnik zaradi 6190 kuna, ali ne za jedan nego dva mjeseca.
Da se u to uvjere dužnosnici ne moraju čak ni izaći iz svoga ureda jer takve su plaće, primjerice, i zaposlenih u vukovarskom Borovu koji je i dalje u državnom vlasništvu. Upravo su niske i često neredovite plaće jedan od razloga zašto se mnogi od građana odlučuju na odlazak i zašto je Slavonija, kao i neki drugi dijelovi Hrvatske, sve praznija. Možda da se ministri i savjetnici raspitaju i o slučajevima kada zaposleni moraju u gotovini vlasnicima vraćati dio plaće nakon što ih podignu sa svojih računa.
U mnogim mjestima to je javna tajna ali inspekcije uporno zatvaraju oči na to. O uvjetima rada da i ne govorimo. Ako se samo malo raspitaju kod običnih ljudi, koji iz mjeseca u mjesec gledaju kako će platiti račune i nekako preživjeti, saznat će kako im plaća nije rasla posljednjih pet pa i deset godina. U isto vrijeme cijene mnogih prehrambenih namirnica, benzina, režija... otišle su u nebo.
Radi svega ovoga razvidno je kako je predsjednica bila u pravu ali i ona u cijeloj priči nije bez krivnje. Naime, o tim je gorućim temama i ona je progovorila tek kada joj je rejting počeo padati. Očigledno je pogodila strategiju jer je poslije nekoliko otvorenih ili manje otvorenih prozivki Vlade rejting predsjednice ponovno vrtoglavo narastao. Međutim, sve do tada izostalo je ono glasno najavljivano udaranje šakom o stol koje je najavljivala.