U novu grobnicu na lokaciji Sep kod Gornjeg Hrašćana pokopani su ostaci žrtava zločina iz lipnja 1945. godine, čije su kosti slučajno nađene tijekom obnove nasipa za zaštitu od rijeke Drave prošle godine. Imena žrtava ne znaju se, a ni koliko ih je točno.
Pokraj kostiju ostali su tek neki osobni predmeti – češljevi, ogledalca, škarice, cipele, gumbi s istrunulih košulja, hlača i kaputa... No, ti nijemi svjedoci njihove sudbine odjednom su – nestali! Tako barem tvrde u Društvu za obilježavanje grobišta žrtava komunizma Međimurske županije.
– Još nam ne ide u glavu da se to dogodilo! Pokraj kostiju prilikom rekonstrukcije nasipa pronađeni su i razni predmeti. Policija je sve to strpala u vreće i odnijela kao dokazni materijal, a kad je sudac dao pisani nalog da nam se ti predmeti vrate, na policiji mi je rečeno da ih ne mogu pronaći! – kaže Josip Kolarić, predsjednik Društva.
Ostala su, veli, samo dva zlatna prstena, koja je odnio zlataru na čišćenje, pa se nisu našli u vreći s ostalim predmetima. Članovi Društva sve su te predmete htjeli izložiti u budućem Muzeju hrvatskih stradanja u Varaždinu.
Kad se obavljala ekshumacija, sve su ih fotografirali, tako da, napominje Kolarić, imaju dokaze da su postojali.
Glasnogovornik Policijske uprave Međimurske županije Krunoslav Gosarić odgovara da je policija ekshumaciju obavila po nalogu istražnog suca Županijskog suda u Varaždinu te da je nađene kosti i predmete dostavila na odjel patologije Županijske bolnice u Čakovcu.
– Policija te predmete nema – odlučan je Gosarić.
Mladen Novak s odjela patologije kaže da su ostatke prije mjesec dana predali članovima Društva za obilježavanje grobišta.
– Mi ih sigurno nismo zagubili – veli Novak.
No, Kolarić tvrdi da su s patologije na čakovečko groblje prenijeli samo kosti te da u vrećama nije bilo osobnih predmeta! Gdje su završili, pokušat će se doznati idućih dana.
Zemni ostaci trideset do četrdeset žrtava komunističkog terora dovezenih na likvidaciju iz smjera Varaždina i okolice, nađeni su u ožujku 2009. godine, kada su bageri na površinu izbacili kosti.
Nakon što su kosti nađene tijekom iskapanja nasipa te izvađene, mjesecima su držane na odjelu patologije, a kada su, kaže Josip Kolarić, iz bolnice javili da ne znaju što će s njima, spremili su ih privremeno na čakovečko groblje u Mihovljanu.
Kako se na groblju takav smještaj plaća, odlučeno je da se sagradi grobnica s bijelim križem.
Josip Kolarić uvjeren je da će naći još kostiju kada se nastavi sanacija nasipa jer su, prema nekim svjedočenjima, na to mjesto nakon Drugog svjetskog rata bačena tijela nekoliko stotina ljudi.
Očiti dokaz da nostalgičari i UDBAŠI još uvijek i nažalost na našim prostorima imaju pipce po svim segmentima društva i vrlo vješto skrivajući prljave rabote komunističkih zločinaca nastavljaju politiku za koju smo svi mislili da pripada prošlosti.Osnovna i najveća neoprostiva Tuđmanova greška je što nije provedena lustracija i što nisu objelodanjena imena zločinaca; drukera, istražitelja, sudaca, mučitelja i drugih nad nemočnim i u večini slučajeva nevinih ljudi. Tome je puno i doprinio i debil Mesić govoreći da su na Bleiburgu ubijani zločinci, da bi sami srpski generali koji su sudjelovali i pokoljima priznali da je bilo jako puno žena, djece i civila. S druge strane domaći zločinci ala Boljkovac ( koji uredno i dan danas primaju povlaštene mirovine ) čak nijeću zločine za koje ih optužuju i danas živući ljudi.Da se čovjeku okrene u želucu! U vrijeme krize i kaosa bilo bi poželjno udariti po novčanicima pobrojenih drugova i staviti im penzije na nivo radništva, koje bi čak još uvijek bile previsoke za posao kojim su ih zaslužili.