Osim da bi pribavila novac za otkup Ininih dionica od MOL-a, Vlada premijera Milanovića želi privatizirati četvrtinu HEP-a, kako je rekao premijer, da privatni suvlasnici unaprijede upravljanje tom kompanijom, prekinu političko “uhljebljivanje” u njoj i slično.
Ali upravo primjer Ine pokazuje kako s kombiniranjem privatnog i većinskog državnog vlasništva u infrastrukturnim ili nacionalnim strateškim djelatnostima nema sreće.
Namjera Plenkovićeve Vlade da raskine partnerstvo s MOL-om u Ini politički je potpuno razumljiva i opravdana. Država koja drži do sebe ne može za partnera prihvatiti tvrtku čiji se čelnik ne odaziva na pozive njezina pravosuđa i prkosi njezinu pravnom poretku.
Preko toga hrvatska država ne može prijeći i pred time svaki ekonomski i poslovni rezon pada u drugi plan. Ali, u pravni poredak spada i zaštita poslovnih ugovornih odnosa od političkog rezona, osobito ako su ti odnosi međunarodni.
Tako nastaje konflikt koji je praktički nerazrješiv. Što se Hrvatska jače politički nastoji riješiti MOL-a kao partnera u Ini, to se kao poduzetnik dublje ukopava i zapleće. Prema riječima premijera Plenkovića, Vlada je od švicarskog suda zatražila da poništi odluku arbitražnog suda UN-a u Ženevi koji je odbio njezinu tužbu protiv MOL-a.
Ali, Republika Hrvatska je u poslovnom ugovoru s MOL-om iz 2003. potpisala da će se svi sporovi s MOL-om “konačno riješiti arbitražom prema UNCITRAL-u”. I da “nema mogućnosti žalbe bilo kojem sudu u povodu pravorijeka donesenih sukladno toj odredbi” (članak 15. 2 ugovora).
Vlada je od UNCITRAL-a tražila da poništi njezin ugovor s MOL-om o zajedničkom upravljanju Inom, ali i ugovor iz siječnja 2009. kojim se RH obvezala od Ine preuzeti gubitke u trgovini uvoznim plinom tvrdeći da je MOL potplatio bivšeg premijera Sanadera da mu učini ustupke na štetu Hrvatske.
Ali, siječanjski glavni ugovor o plinskom poslovanju u prosincu te iste godine potvrdila je prvim dodatkom tom ugovoru i Vlada premijerke Jadranke Kosor. Republika Hrvatska “ima namjeru održati na snazi Glavni ugovor o plinskom poslovanju”.
Hrvatska “je suglasna preuzeti obveze u rješavanju pitanja opskrbe plinom”, potpisao je 16. prosinca potpredsjednik Vlade i ministar financija Ivan Šuker “u ime i za račun Republike Hrvatske”. A nitko nikada nije niti posumnjao da je MOL podmitio i premijerku Kosor ili bilo koga iz njezine Vlade, a još manje da je premijerka Kosor tu obvezu preuzela na Sanaderov poticaj.
Naposljetku, premijer Milanović imao je pravo i dužnost pozvati na razgovor Inina direktora. Ali, budući da je Vlada i jedan od Ininih dioničara, Aldott bi kršio hrvatski zakon ako bi premijeru priopćio išta što istodobno ne bi priopćio i svim ostalim Ininim dioničarima. A ako bi iskoristio to što mu je priopćio Aldott, premijer bi počinio kazneno djelo korištenja povlaštene informacije.
Zato je s kompanijama od javnog interesa ili-ili: ili će biti sto posto državne ili u njima država treba zadržati samo “zlatnu” dionicu. Sredine nema. Izbor je, dakako, na politici.