Brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva osvojio je u nedjelju svoj četvrti mandat, što je bez presedana, objavio je brazilski izborni sud. Lula, ikona globalne ljevice i najdominantnija figura u brazilskoj politici ovog stoljeća, u dramatičnoj završnici prebrojavanja glasova pobijedio je senatora Flavija Bolsonara, najstarijeg sina bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara.
Nakon što su prebrojani gotovo svi glasovi, Lula je imao nedostižnu prednost od 51,75 % prema 48,25 %, priopćio je izborni sud, prenijela je agencija dpa. Senator je u prvom krugu izbora osvojio najviše glasova i nadao se oživljavanju očeva krajnje desnog pokreta.
Riječ je o neočekivanom ishodu koji je prkosio predizbornim anketama, dosadašnjoj praksi i globalnom trendu odbacivanja aktualnih vlasti, a ujedno je zaustavio val desničarskih izbornih pobjeda diljem Latinske Amerike, ocjenjuje Reuters. U pojedinim trenucima činilo se da su Luline šanse za ponovni izbor male, budući da su birači izgubili povjerenje u njega i njegovu Radničku stranku nakon godina korupcijskih skandala i rasta cijena. Istovremeno, zbog dubokih društvenih promjena, ovaj bivši metalski radnik i sindikalni vođa djelovao je kao osoba koja više nije u doticaju sa suvremenim gospodarstvom, sve više oslonjenim na digitalne platforme i rastući broj radnika izvan formalnog sustava zapošljavanja.
Prema riječima anketara, izlaznost birača – koja je bila veća od očekivane – čini se da je išla u prilog Luli. Konzervativni kandidati u Brazilu obično ostvaruju dobre rezultate u ranoj fazi prebrojavanja, dok se učinak ljevičara poboljšava kako kasnije tijekom večeri pristižu glasovi iz siromašnijih i mnogoljudnijih saveznih država na sjeveroistoku zemlje. Lula je snažno krenuo, a iako ga je Bolsonaro nakratko prestigao, Lula je ponovno preuzeo vodstvo nakon što je prebrojana otprilike polovica glasova.
Trump ostaje bez važnog saveznika
Lulina pobjeda lišava Trumpa važnog saveznika unutar rastućeg bloka desno orijentiranih latinoameričkih vlada koje su prihvatile agendu Washingtona po pitanjima sigurnosti i migracija. Celso Amorim, bivši ministar vanjskih poslova u Lulinim vladama, izjavio je za Reuters da će ovaj ljevičar „biti ključan za uspostavljanje ravnoteže u Latinskoj Americi. Lula je ta ravnoteža.”
Lula je postao prvi kandidat, još od povratka Brazila demokraciji 1980-ih, koji je izabran za predsjednika nakon što je u prvom krugu izbora zauzeo drugo mjesto. Lula, koji je obnašao dužnost predsjednika od 2003. do 2011. godine, vodio je kampanju temeljeći se na snažnoj kombinaciji pragmatizma i populizma – pristupu koji obilježava njegovu političku karijeru već pola stoljeća. Pritom je najavio niz reformi usmjerenih na poboljšanje životnih uvjeta radnika i siromašnih slojeva brazilskog društva.
Ipak, Lulin četvrti mandat mogao bi biti i najteži dosad, s obzirom na to da je Brazil izabrao najkonzervativniji saziv Kongresa još od povratka demokraciji 1980-ih. Bolsonarova Liberalna stranka (PL) i njezini saveznici zajedno bi mogli kontrolirati više od 280 mjesta u Zastupničkom domu te do 50 mjesta u Senatu, što je dovoljno za osiguravanje komotne većine u oba doma parlamenta.
Lula se suočava s gospodarstvom za koje njegova vlada predviđa da će sljedeće godine porasti za samo 2,3 posto, što dodatno povećava fiskalne probleme povezane s visokim kamatnim stopama i javnim dugom koji je porastao na preko 82 posto BDP-a, što je najviše od pandemije. Predsjednikovi kritičari krive potrošnju, iako su troškovi kamata najviše potaknuli povećanje duga. Stručnjaci kažu da će nadolazeći desničarski Kongres pokušati usvojiti strukturne reforme koje pogoduju poduzećima, što će potaknuti smanjenje potrošnje koje bi moglo potaknuti društvene nemire.
pa recimo da je dobro da barem u brazilu nije pobijedio bogataški sin, da bogata elita nije preuzela vlast. jer padom brazila pod utjecaj amerike na dulji rok bi se zaustavile promjene u latinskoj i južnoj americi, gdje su zadnjih godina ameri uspjeli instalirati svoje poltrone, doslovno kupujući izbore. recimo argentincu mileiu su pred izbore dali 20 mlrd dolara keša, čime je stabilizirano privremeno gospodarstvo, al na dulji rok argentina je ostala bez nadzora nad rersursima. isto u ekvadoru, gdje američka korporacija nadzire sav financijski život države. kolumbija već duže. boliviju isto drže. venezueli oteli predsjednika, postavili marionetu koja je amerima dala monopol na naftu. sva trgovina naftom ide kroz ameriku, venezulei daju samo onoliko koliko misle da im trebaju, ostatak zadržavaju. čak ni nakon potresa nisu im dali novce, njihove novce. irak naftu prodaje, novac ide americi, a oni onda moljakaju za dio tog novca. u najgore kolonijalno doba nije bilo takve pljačke, al eto, eu šuti, ona bijela koza za sve će okrivit rusiju, pa eto i za migrante koje je njena mentorica merkelica pustila. neočekivano ishod? ajd razmislite.