U bolničkoj sobi u ormaru osobne stvari majke i izmet

Neka se ministar zdravstva Milinović prošeće po Specijalnoj bolnici za kronične bolesti Novi Marof i onda objasni kako se troši zdravstveni novac građana – ogorčen je I. P., čija je 77-godišnja majka Franjica Pavlinić neko vrijeme provela u toj ustanovi.

Urin po podu
- Životinje u štalama imaju bolje i čišće uvjete za život nego pacijenti u toj bolnici. Još je šokantnije da liječnica izmet u bolničkom ormariću, tik pokraj bolesničke postelje, naziva privatnim vlasništvom! Neprihvatljivo je i stravično da osoba s diplomom medicinskog fakulteta bezbrižno gazi po usmrđenom urinu, uz smrad izmeta, i ignorira činjenicu da se pokraj ljudi narušena zdravlja šire bakterije i zaraze – zgrožen je ovaj bivši dragovoljac Domovinskog rata a danas vojna osoba. Njegova je majka u novomarofsku bolnicu dospjela iz KBC-a Dubrava nakon operacije kuka.

- Mama je iz Dubrave prebačena 3. listopada, a kako ja po cijele dane radim, prvi slobodan dan u subotu 11. listopada otišao sam je posjetiti. Prije toga u bolnici sam ostavio broj svog mobitela za slučaj bilo kakve potrebe, jer se mama ne služi mobitelom. Čim sam kročio u sobu, osjetio sam užasan smrad urina i izmeta. Majka je plakala i preklinjala me da je odvedem. Ostao sam zaprepašten. Smrad urina dolazi je s poda na kojem ga se moglo i vidjeti, a izmet sam pronašao u ormaru pokraj majčinog kreveta na donjem rublju – prisjeća se I. P. Medicinske su mu sestre, kaže, bahato odgovorile da se obrati liječnicima.

- Uspio sam doći do majčine liječnice Valerije Horvat i zamolio sam je da pođe sa mnom do sobe. Usput mi je govorila kako je moja majka psihički nestabilna. Na pitanje da li ju je posjetio psihijatar, ona mi odgovara da bolnica nema psihijatra. Na pitanje zašto me nije nazvala, ona odgovara da me zvala dan ranije, ali me nije dobila. Da me nikad nije nazvala mogu potvrditi telefonski ispisi – ogorčen je I. P.

- Otvaram ormar i pitam doktoricu neka mi objasni što je to?! Ona mrtvo-hladno odgovara: “Osobne stvari vaše majke, donje rublje i izmet!” Pitam je zašto to rublje nisu oprali ili bacili, a ona kaže da u bolničkoj praonici peru samo bolničko rublje i nemaju ovlasti dirati privatne stvari, već da to mora učiniti obitelj. Pa zar je moguće da liječnica komad „usmrđenog izmeta“ koji danima smrdi u sobi i izvan nje može ignorirati i proglasiti ga privatnim vlasništvom bolesnika?! - pita se I.P. i dodaje:

Zar joj ne smrdi?!
- Ne mogu vjerovati da jedna liječnica dopušta da se pokraj pacijenta kiseli urin i raspada izmet, i da pritom ni nju samu to ne smeta?! To nadilazi zdravu pamet.

I. P. je isti dan zatražio otpusnicu i izbavio majku iz novomarofske bolnice, te sve fotografirao mobitelom.