Turek me rušio vjerujući da je Sanader protiv Haaga

Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, bio je ključna osoba obavještajne prezentacije što ju je Franjo Turek, tadašnji ravnatelj POA-e, održao 1. ožujka 2004. pred predsjednikom Mesićem i novopostavljenim premijerom Sanaderom.
Turek je Ostojića predstavio kao vođu urotničke skupine koja, u sprezi s haaškim istražiteljima i nekoliko domaćih novinara, pokušava kompromitirati Hrvatsku. Nakon toga Turek je s istom argumentacijom ishodio dozvolu za Ostojićevo prisluškivanje.

VL: Zašto vas je Turek zapravo uhodio?
OSTOJIĆ: Vjerujem da za to postoje tri razloga. Osobna osveta, njegovi profesionalni promašaji i pokušaj da, nakon promjene Račanove vlade, sačuva poziciju ravnatelja POA-e. Uvjeren kako Sanader neće nastaviti iskrenu suradnju s Haaškim sudom, optužio me da sam, među ostalim, britanski špijun.

VL: Nećete valjda poreći činjenicu da ste kontaktirali sa stranim obavještajcima?
OSTOJIĆ: Svoj posao radio sam surađujući s međunarodnim institucijama. Kontaktirao sam s mnoštvom diplomata, kriminalista, pa i haaških istražitelja. No, Turek je izvukao samo odabrane primjere: ljude koji o njemu nisu imali dobro mišljenje. Taj kojega je proglasio antihrvatskim špijunom ujedno je pomagao u uhićenju haaškog bjegunca Rajića. A Rajić je pitanje na kojem je Turek doživio potpuni debakl.

VL: Iz dokumenata kojim raspolaže Globusova redakcija proizlazi da ste bili pod Turekovom paskom i prije dozvole Vrhovnog suda.
OSTOJIĆ: U to sam i prije sumnjao. Bio sam tajno sniman i praćen još kao ravnatelj policije, nezakonito, bez odobrenja Vrhovnog suda. Vijeće za civilni nadzor sigurnosnih službi kojem sam se obraćao tvrdilo je da je moje prisluškivanje bilo zakonito, na osnovi odluke Vrhovnoga suda od 5. ožujka 2004., što sam i sam znao. Ali nisam dobio bitan odgovor: na temelju čega je napravljena ta famozna Turekova prezentacija kojom me se pokušava diskreditirati? Turek je privatizirao POA-u, a Vijeće nije obavilo svoj posao.

VL: Što mislite pod privatizacijom POA-e?
OSTOJIĆ: Kad bi netko nešto rekao ili napisao protiv Tureka, tog bi POA proglasila neprijateljem države.

VL: A vi ste kritizirali Tureka?
OSTOJIĆ: Jesam, početkom 2003. U dvije godine, koliko sam tada bio ravnatelj policije, od Tureka nismo dobili ozbiljnu informaciju. Ako se već govori o ugrožavanju nacionalnih interesa, onda je to zasigurno organizirani kriminal i opstrukcija Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom.
Svoje mišljenje iznio sam pred premijerom Račanom, koji je uostalom i sam izjavio da je Turekove informacije bacao u koš. Ja sam uzvratio da ne treba informacije, već Tureka baciti u koš.

VL: Pa kako je opstao na tom mjestu cijeli Račanov mandat?
OSTOJIĆ: Treba potražiti odgovor na pitanje kako je došao. Bio je iskusni udbaš od 1997. Promovirao ga je čovjek kojega je 2004. u prezentaciji predstavio kao sudionika antihrvatske kampanje.

VL: Kako objašnjavate da ga je na kraju smijenio Sanader kojem se, kako tvrdite, udvarao preko vaših leđa?
OSTOJIĆ: Time što Turek nije dorastao standardima vlastite struke, pa utoliko ni zahtjevima međunarodne zajednice.
Prezentacija o kojoj se danas govori samo je jedan od njegovih uradaka. Pitanje je koliko je takvih prezentacija bilo i koga je sve na sličnim prezentacijama pokušao uništiti.

VL: Ipak, dobili ste dozvolu da sastavite konkurentsku ekipu za lov na haaške bjegunce. Je li to bila gesta Račanova nepovjerenja u Tureka?
OSTOJIĆ: Zakon o policiji dopušta sastavljanje posebnih timova za provedbu specifičnih zadaća. To nije imalo veze s konkurencijom Franji Tureku. Ekipa se bavila problematikom vezanom uz organizirani kriminal. Radili smo čisti policijski posao. Turek je to poslije predstavio kao parapolicijsku skupinu. Uhićenje haaškog bjegunca Rajića pokazalo je da je riječ o efikasnom modusu. Istodobno, Turek nije znao ni njegovo ime, brkao ga je s Božom Rajićem, pa je sastavio izvješće u kojem tvrdi da je Ivica Rajić viđen u Zagrebu.

VL: Zbog Rajićeva uhićenja vjerujete da u svemu ima osobne osvete?
OSTOJIĆ: Činjenica je da je 19. ožujka 2003. Turek izjavio pred Račanom da se Vlado Rajić, jer mu ni ime nije znao, krije u Republici Srpskoj, da se ne usudi doći u Hrvatsku jer će ga Hrvati ubiti. Deset dana poslije mi smo Rajića ulovili na hrvatskom teritoriju.

VL: Tko je komunicirao s haaškim tužiteljstvom, Turek ili vi?
OSTOJIĆ: Ne znam za njegovu komunikaciju. Osobno sam komunicirao s Uredom za suradnju s Haaškim sudom koji je vodio Goran Granić. A Granić je ujedno bio potpredsjednik Vlade zadužen za POA-u. Nije čudo da su u Haag išli stavovi koje mu je Turek servirao.
No, znam pouzdano da se međunarodnoj zajednici ne može lagati. Danas je jasno kao dan da je uhodio čak i haaške istražitelje. Štoviše, njegova prezentacija pokazuje da je uhodio i šefa operative HIS-a, odnosno današnje Obavještajne agencije.

VL: Jeste li ikad izjavili pred haaškim istražiteljima da se Gotovina skriva u Hrvatskoj?
OSTOJIĆ: Nisam izjavio da se skiva, a nisam izjavio ni da se ne skriva. Jer to nisam znao. Bio sam svjestan da postoji samo jedan način da pobijem haaško tužiteljstvo: da dokažem da se skriva negdje drugdje. No, morate znati da je Turekov prijatelj Željko Bagić mene najprije optuživao za nedovoljnu suradnju s Haaškim sudom, da bi me nekoliko mjeseci poslije počeo optuživati za špijunsku suradnju.

VL: Objasnite.
OSTOJIĆ: U Jutarnjem listu izjavio sam da bi u Hrvatskoj za onako lošu haašku optužnicu, kakva je Gotovinina, netko dobio šup-kartu. Sutradan na kolegiju kod predsjednika Mesića, Bagić je tražio moje očitovanje zbog vrijeđanja haaškog tužiteljstva i narušavanja dobrih odnosa s Haaškim sudom.

VL: Jeste li imali izravne kontakte s Carlom del Ponte?
OSTOJIĆ: Nisam. Imao sam kontakte s haaškim istražiteljima koji bi se najavili Uredu za suradnju s Haaškim sudom. Ured je znao za moju komunikaciju, kao i svi koji su trebali znati. S ljudima koje Turek predstavlja kao špijune sastajao sam se u vlastitu uredu, a ne na tajnim i mračnim mjestima. Oskar Vera, kojega Turek stalno ističe, dolazio je u MUP zbog "slučaja Leotar" prije nego što sam postao ravnatelj policije.

VL: Ako je uhodio vas i glasnogovornicu MUP-a, nije li na zaobilazni način kontrolirao i ministra Lučina?
OSTOJIĆ: Ne bih se čudio. Turek je stara udbaška škola.

VL: Franjo Turek postao je ravnatelj POA-e zahvaljujući SDP-u, vašoj stranki. Kako ste mogli postati njegovom žrtvom dok je vaša stranka bila na vlasti?
OSTOJIĆ: Postao je ravnatelj POA-e na isti način na koji su svi Turekovi suradnici danas ostali u Ministarstvu unutarnjih poslova. Turek je postavljen na preporuku jednog tadašnjeg savjetnika ministra unutarnjih poslova, koji je doveo i mnoge druge ljude u MUP. Doslovno nitko od tih ljudi nije uklonjen. I mislim da to nema veze s činjenicom da Turek pripada tzv. zagorskom lobiju.

VL: Kakve veze ima Ante Gotovina s Hrvojem Petračem?
OSTOJIĆ: Petrač je uletio u prikupljanje informacija o organiziranom kriminalu. A njegov je odvjetnik prvi javno objavio da Hrvoje Petrač, odnosno naša operacija "Magla", ima veze s potragom za Antom Gotovinom.