Tuđman i Šušak simboli su hrvatske pomirbe

Otišao je čovjek, takva više nećemo vidjeti, parafrazirajući Shakespearea, tog sedmosvibanjskog dana 1998. na Mirogoju izrekao je bivši ministar obrane SAD-a William Perryju, kojega je uz Gojka Šuška vezalo javnosti prilično neobjašnjivo i veliko prijateljstvo te savezništvo. Perry, koji je sa Šuškom organizirao uvježbavanje časnika HV-a za napadne operacije (MPRI program) rekao je tada još da je “Gojko bio čovjek od riječi, a za Amerikance nema veće pohvale od te”.

Odmah su se “kliknuli”

Petnaesta je obljetnica smrti G. Šuška, a on još nema svoju, “bez ostatka” poziciju u novijoj hrvatskoj povijesti.

– Uz Franju Tuđmana, Šušak je apsolutno najzaslužnija osoba za oslobođenje Hrvatske, uspostavu HV-a i tijek Domovinskog rata... no odnos prema njemu u javnosti godinama, čak i u HDZ-u, nije bio pravedan – kaže jedan od Šušku najbližih iz doba devedesetih Ivić Pašalić. Tvrdi kako su godinama Šuška pokušavali mnogi osporavati, namjerno potiskujući ključnu činjenicu da je Šuškova uloga u savezništvu RH i SAD-a bila “prevažna”.

– Nadalje, da nije bilo Šuška, sasvim sigurno je da naši mladim generalima koji su u ratu preuzeli zapovijedanje gardijskim brigadama, ne bi to bili u prilici učiniti jer je postojao snažan otpor krugova koji su došli iz JNA – kazao je Pašalić. Pita se i danas, “kakav bi u protivnom bio HV i rezultati rata, a sigurno je da se Ante Gotovina ne bi mogao uopće afirmirati kao vojskovođa”. Potvrđuje da su se Tuđman i Šušak, kod upoznavanja 1989. odmah “kliknuli”, a da je Šuškova izjava o Tuđmanu “ovo je čovjek kojega ja mogu slijediti, on će napraviti hrvatsku državu”, djelovala šokantno na tadašnju “čvrstu” hrvatsku emigraciju, i otvorila je put Tuđmanu i nacionalnom pomirenju Hrvata.

Bivši Udbaši

Šuškovi poštovatelji žale da je njegova uloga i dalje “debelo podcijenjena”. Krivce za to nalaze u “bivšim udbaškim krugovima unutar HDZ-a, koji Šuška nikada nisu prihvatili jer su ga smatrali ustašom, premda on to nikada u iseljeništvu nije bio, no trebalo ga je diskreditirati”, kaže Pašalić. Ne ostavlja dvojbi da ti krugovi (Manolić i Mesić) nikada nisu iskreno prihvatili i osnovnu Tuđmanovu i Šuškovu ideju – onu o nacionalnom pomirenju. Šušak je uistinu bio u posebnom odnosu s Tuđmanom, uglavnom i stoga što je bio jedini koji mu je, u četiri oka, mogao reći sve što misli. Tuđman je umro godinu i pol nakon Šuška, a na komemoraciji je potvrdio da mu je “taj veliki hrvatski čovjek bio najdosljedniji i najodgovorniji suradnik do zadnjeg daha”. Na pogrebu je, uime ratnih generala, govorio A. Gotovina, nazivajući ga “ministre pobjedniče”, a da će ga njegovi vojnici pamtiti po kratkoj izjavi iz oslobođena Knina kada je Tuđmanu jednostavno rekao “Zapovijed izvršena”. Šušak, međutim i dalje nekima smeta, zadnji put su 2010. nevladine udruge poput Documente, GOLJP-a, Centra za mirovne studije pokušale pokrenuti akciju da se Avenija Gojka Šuška, između Maksimira i Dubrave, preimenuje, da se ukloni Šuškovo ime i vrati stari naziv “Aleja izviđača”. Te su udruge smatrale da ima indicija o njegovoj vezi s “ratnim zločinima u RH i BiH”. Šuškovi štovatelji ovdje vide isti potpis kao u onih koji su “1994. naumili razbiti HDZ”.