Američki predsjednik Donald Trump svojim je potezima prema Rusiji i Ukrajini u posljednjih nekoliko dana pokazao da je spreman ozbiljno promijeniti dosadašnju američku politiku prema ratu, a posljedice bi mogle biti dalekosežne za Ukrajinu i europske saveznike. Takvu ocjenu iznosi Anne Applebaum, ugledna američka povjesničarka, novinarka i dobitnica Pulitzerove nagrade, u novoj analizi objavljenoj u časopisu The Atlantic.
Prema njezinu tumačenju, Trump je u kratkom razdoblju potkopao dugogodišnju američku vanjsku politiku, ali i vlastite diplomatske napore tijekom posljednjih 18 mjeseci. Među potezima koji su izazvali posebnu pozornost ističe ublažavanje sankcija na ruski dizel te prijetnju da će Ukrajini uskratiti obavještajne podatke ako ne pristane zaustaviti napade na ruske rafinerije. Applebaum smatra da takav pristup od Kijeva traži odricanje od jednog od najučinkovitijih sredstava pritiska na Moskvu, dok Rusija zauzvrat nije suočena sa sličnim zahtjevima. Istodobno, Trump nije oštro osudio ruske napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu i tvornice, uključujući i objekte u vlasništvu američkih kompanija. Autorica mu zamjera i izostanak reakcije na pogibiju ukrajinske djece u ruskim bombardiranjima.
Posebno problematičnim Applebaum smatra Trumpovo predstavljanje pregovora o prekidu napada na energetsku infrastrukturu. Američki predsjednik objavio je da su se Rusija i Ukrajina dogovorile o energetskom primirju, iako je ta tvrdnja iznenadila ukrajinsku stranu. Prema njezinoj analizi, ruski napad na elektranu u Harkivu samo nekoliko sati poslije pokazao je koliko je takav dogovor bio neodrživ. Trump je, piše Applebaum, istodobno optuživao Ukrajinu za blokiranje pregovora, premda je Kijev u više navrata predlagao primirje. Moskva, s druge strane, nije pristala na prekid vatre ni na pregovore koji bi pružili ozbiljne izglede za završetak rata.
Dodatnu težinu takvoj politici daje Trumpov odnos prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Američki predsjednik demokratski izabranog ukrajinskog čelnika prikazuje kao prepreku mirovnom dogovoru i poziva ga da odstupi, dok je istodobno održavao prijateljske telefonske razgovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Applebaum pritom ističe temeljnu razliku između položaja dviju zaraćenih strana. Putin bi, smatra autorica, mogao zaustaviti rat jednostavnom naredbom svojim vojnicima da prestanu pucati. Ukrajina se, međutim, ne može jednostavno povući iz borbe bez rizika da njezin teritorij bude dodatno okupiran, a stanovništvo izloženo ubojstvima, otmicama djece, represiji i drugim oblicima nasilja kakvi se, prema njezinu upozorenju, već događaju na okupiranim područjima.
Trump je svoje poteze pokušao povezati s nastojanjem da se snize cijene goriva za američke građane. Applebaum, međutim, smatra da to objašnjenje nije uvjerljivo. Količina ruskog goriva koja bi mogla dospjeti na tržište, prema njezinoj procjeni, ne bi bila dovoljna da znatnije utječe na cijene na američkim benzinskim postajama. Autorica kao moguću političku pozadinu spominje i Trumpovu želju da birače uvjeri kako su za visoke cijene odgovorne posljedice rata u Ukrajini, a ne sukob s Iranom u koji su se Sjedinjene Države uključile njegovom odlukom. Ipak, smatra da ni takav motiv ne može opravdati nagli zaokret američke politike.
Umjesto toga, Applebaum poteze Bijele kuće tumači kao pokušaj da se Ukrajinu prisili na predaju, a ruskom gospodarstvu pruži prijeko potrebno olakšanje. Kao mogući razlog navodi i gospodarske dogovore o kojima ruski predstavnici razgovaraju s američkim pregovaračima i osobama bliskima Trumpu. Među područjima koja bi mogla biti obuhvaćena takvim dogovorima navodi se plinovod Sjeverni tok, iskorištavanje mineralnih resursa na Arktiku, imovina ruske naftne kompanije Lukoil te stotine milijardi dolara ruske imovine zamrznute u europskim bankama.
Jedna od glavnih poruka Applebaum europskim i drugim američkim saveznicima jest da se više ne bi smjeli oslanjati na Sjedinjene Države kao na predvidivog partnera. Od početka drugog Trumpova mandata europske države i druge demokracije pokušavale su američkom predsjedniku objasniti posljedice ruske agresije i opasnosti koje ona predstavlja za međunarodnu sigurnost. Prema autorici, ti pokušaji nisu promijenili Trumpov pristup.
Smatra da je američka vanjska politika postala podložna naglim promjenama predsjednikovih odluka, zbog čega se saveznici više ne mogu pouzdati u dugoročnu dosljednost Washingtona. Kao primjer navodi upravo sankcije Rusiji, koje su godinama bile važan instrument američkog pritiska, a sada se mogu ublažavati ili ukidati predsjednikovom odlukom.
Applebaum upozorava i na neravnopravan odnos Trumpove administracije prema demokratskim saveznicima i autoritarnim čelnicima. Kanada, primjerice, predstavlja pouzdanijeg energetskog partnera SAD-u od Rusije, ali Trump nije učinio dovoljno kako bi popravio odnose s kanadskom vladom. Istodobno, unatoč posljedicama koje bi ruska pobjeda imala za europsku sigurnost, američki predsjednik prema njezinoj ocjeni više uvažava stajališta Moskve nego Berlina ili Londona.
Dodatna pitanja otvara mogućnost poslovnih dogovora povezanih s ruskom imovinom. Applebaum se poziva na izvještavanje The New York Timesa o mogućem preuzimanju imovine Lukoila od strane poslovnog konzorcija u kojem se nalaze bliskoistočni partneri dvojice Trumpovih pregovarača za Ukrajinu, njegova zeta Jareda Kushnera i prijatelja Stevea Witkoffa. U priči se spominju i Trumpova kći Ivanka te Witkoffov sin.Prema navodima koje prenosi autorica, dužnosnik američke administracije potvrdio je da su Kushner i Witkoff sudjelovali u razgovorima o Lukoilu. Pritom nema dokaza da bi oni od mogućeg dogovora imali izravnu osobnu financijsku korist.
Ipak, Applebaum upozorava da sama činjenica kako se o takvim poslovima razgovara u sklopu pregovora s Rusijom može poslati opasnu poruku Kremlju. Ako Moskva zaključi da joj rat neće onemogućiti pristup unosnim gospodarskim sporazumima, mogla bi dobiti dodatni poticaj za nastavak agresije.
Unatoč pesimističnoj ocjeni američke politike, Applebaum smatra da Ukrajina i njezini saveznici imaju mogućnost nastaviti suradnju i bez potpore Bijele kuće. Ukrajinski otpor, prema njezinoj procjeni, mogao bi se nastaviti zahvaljujući europskoj i međunarodnoj pomoći, uključujući francuske obavještajne podatke, njemačko oružje te pakete potpore iz Skandinavije, Poljske i drugih zemalja.
Europske države, Kanada i demokracije u pacifičkoj regiji posljednjih godina jačaju međusobne trgovinske i sigurnosne odnose, a suradnju šire i s Indijom te državama Latinske Amerike. Applebaum smatra da bi nepredvidivost američke politike trebala biti dodatan poticaj za produbljivanje tih veza.
U analizi se osvrće i na dugogodišnji Trumpov odnos prema Rusiji. Podsjeća da je američki predsjednik još nakon posjeta Moskvi 1987. godine, dok je postojala Sovjetska država, objavljivao oglase u američkim novinama u kojima je kritizirao američka savezništva u Europi i Aziji. Prema njezinoj ocjeni, Trump je tijekom desetljeća mijenjao političke stavove o brojnim pitanjima, ali njegovo nepovjerenje prema američkim demokratskim saveznicima i sklonost ruskim stajalištima ostali su postojani.
Applebaum na kraju ističe da Trumpov pristup Rusiji nije bez protivnika u samim Sjedinjenim Državama. Njegovim su potezima, navodi, prigovorili i republikanski i demokratski zastupnici i senatori, dok se pojedini dijelovi američkog sigurnosnog sustava protive takvom zaokretu.
Kao suprotan primjer navodi izjavu generala Alexusa Grynkewicha, najvišeg američkog vojnog zapovjednika u Europi i čelnika NATO-ovih snaga, koji je na sigurnosnoj konferenciji u Varšavi upozorio Moskvu da bi svaki napad na neku od članica Saveza naišao na snažan odgovor. - Zaustavit ćemo svaki napad i onemogućiti ih u ostvarivanju ciljeva, ma kakvi oni bili. Ukratko, osigurat ćemo da svaki napad na bilo kojeg našeg saveznika bude potpuno uzaludan. - poručio je Grynkewich. General je pritom dao do znanja da bi odgovor uključivao udare na sve što podupire, održava i kontrolira agresorske snage. Takve poruke, smatra autorica, mogle bi pridonijeti odvraćanju Rusije od daljnjih sabotaža i kibernetičkih napada u Europi, pomaganja Iranu ili novih ratnih zločina u Ukrajini.
usa izdajice