Radeći jedan od najnepopularnijih poslova u Srbiji, tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević često je na meti "patriota" koji mu šalju anonimna pisma u kojima ga nazivaju izdajnikom i prijete smrću. S pozicije šefa akcijskog tima za uhićenje haaških optuženika, privodeći pravdi Ratka Mladića i Radovana Karadžića priskrbio si je mnogo unutarnjih neprijatelja. Otkako je, nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, najavio još žešću borbu na procesuiranju ratnih zločina i otvorio "fronte" prema Hrvatskoj, BiH i Kosovu, zaradio je i pregršt vanjskih neprijatelja.
Objavili ste da radite na šest novih predmeta tijekom vojnih operacija Oluja i Bljesak. Možete li otkriti o kojim je slučajevima riječ?
Radimo na predmetima Dvor na Uni, Kijani, Mali Alan, Gospić, Petrinja i Vrginmost koji obuhvaćaju najmanje 161 žrtvu čije obitelji čekaju pravdu već 18 godina.
U kojoj su fazi predmeti?
Kako gdje, ali na nekoliko od tih predmeta blizu smo podizanja optužnica. Za koje, ne mogu reći.
Imate li dovoljno svjedoka?
Naše iskustvo sa suđenja za "Loru" u Splitu, slučajeve "Garaža" i "Selotejp" u Osijeku, kada smo s pripadnicima MUP-a i Ministarstva pravosuđa osigurali njihovo prisustvo suđenjima, samo je potvrda prakse da su svjedoci vrlo važni za ishod suđenja.
Hoćete li teretiti neposredne izvršitelje ili zapovjednike po zapovjednoj odgovornosti?
Kad utvrdimo što se dogodilo, izvršitelji i naredbodavci, tko god se na bilo koji način ogriješio o zakon bit će procesuiran. Teretit ću svakoga tko je okrvavio ruke.
Je li moguća revizija predmeta Gotovina i Markač?
Presudom Haaškog tribunala na ovaj je slučaj stavljena točka. Upravo regionalnom suradnjom trebamo utvrditi tko je odgovoran za 200.000 protjeranih srpskih civila i za više od tisuću srpskih žrtava. No revizija slučajeva Gotovina i Markač je nemoguća, to je završena stvar. Generali su oslobođeni jer nije bilo pouzdanih dokaza, a druga je stvar što mi o toj presudi mislimo.
A što vi mislite?
Za mene je zapanjujuće da vijeće trojice jednoglasno donese jednu odluku da bi nakon toga vijeće petorice donijelo dijametralno suprotnu odluku, to je neshvatljivo. Vjerujem da bi se i Mladen Bajić – jer smo vršnjaci i pripadamo istoj školi – složio sa mnom da su u praksi vrlo rijetki takvi slučajevi jer drugostupanjsko vijeće nije izvelo ni jedan novi dokaz.
Je li oslobađajuća presuda generalima otežala vaš rad na procesuiranju ratnih zločina?
Jedan je od glavnih problema u mom poslu uvjerenje naše javnosti da je Haaški sud antisrpski. Tek što smo uspjeli promijeniti javno mnijenje u tom smjeru i pomaknuti u svijesti ljudi da oni koji su činili zločine po Vukovaru nisu heroji nego zločinci, sudac Meron stvari je vratio na početak.
Je li vam Haaški tribunal dostavio nove dokaze iz predmeta Gotovina i Markač koji će biti od koristi radu vašeg tužiteljstva?
Mi smo uputili zahtjev Tribunalu da nam dostavi svu dokumentaciju vezanu za ovaj predmet. Očekujemo da će ih dostaviti, a ondje je i naš časnik za vezu koji prikuplja ovu dokumentaciju. Imamo i direktan pristup bazi podataka, što nam olakšava rad u svim predmetima.
Je li nakon haaške presude "zaškripila" suradnja sa Zagrebom?
Malo je stala iako smo se Mladen Bajić i ja čuli nakon presude i rekli kao profesionalci da je naša suradnja neupitna.
Kolega Bajić zvao je mene i pitao kako mi je. Šalili smo se da me čeka posao kod njega u uredu, zezali se, zdrava je atmosfera.
Jeste li načelno zadovoljni suradnjom s DORH-om?
Povodom ispitivanja svjedoka u jednom od ovih predmeta, u slučaju Dvor na Uni, sastao sam se s Bajićem 17. prosinca u Kopenhagenu. Razgovarali smo o dosad prikupljenim podacima i o tome kako unaprijediti suradnju. A ona je uistinu efikasna. Hrvatsko i srpsko tužiteljstvo dosad je razmijenilo 103 predmeta, što je izvanredno.
Hrvatska je objavila svoj Registar branitelja, čemu se desnica žestoko protivila navodeći kao glavni argument nove optužnice iz Srbije. Trebaju li vas se branitelji uistinu bojati?
Nas tužitelje takav dokument mora zanimati pa smo otišli na tu stranicu i gledali. Međutim, mene zanimaju samo oni koji su okrvavili ruke. Onaj koji je izvršio kazneno djelo ratnog zločina, taj ima razloga za nemiran san. No to se ne odnosi samo na Hrvate nego i na Srbe.
Prije nekoliko dana zatočenik srpskih logora Mijo Vatreš iz Srebrenice uspio je dobiti odštetu od srpske države. Mogu li se tome nadati i hrvatski logoraši?
Svatko ima pravo na odštetu.
Udruga pravnika Vukovar 1991. svojedobno vam je prijavila dvojicu zapovjednika srpskih logora. U kojoj je to fazi?
Dosta smo učinili na tom predmetu, no još nismo odlučili ima li mjesta za podizanje optužnice. No, oni koji su na bilo koji način prekršili zakone, bit će sankcionirani.
Ova udruga prijavila je dvojicu zapovjednika logora, no što je s ostalima?
Glavni je problem pitanje nadležnosti za te logore, odnosno sabirne centre, ali volja da se te ljude procesuira svakako postoji.
Hoće li srpska javnost ikad priznati postojanje logora?
Uopće ne vidim problem i zašto Srbija to ne bi priznala. Zločin ne možete sakriti, a ako su u logoru činjeni zločini, onda je nehumano ne priznati da je na tvom teritoriju bilo mjesta gdje su ljudi ubijani. Da su postojali sabirni centri, to je nesumnjivo, a jesu li ovdje postojali i zloglasni logori, to ćemo utvrditi.
što on kaže i što on misli to nas uopće ne interesira,.