Nije dobro u državi kada je predsjednica države izložena orkestriranim napadima. Može se čak govoriti i o svojevrsnom političkom mobingu koji provode razni samoprozvani antifašisti i udruge koje su ovih dana praktički preuzele monopol u obilježavanju završetka Drugog svjetskog rata i pobjede nad fašizmom. Koristi se svaka prilika da se zaskoči predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kako bi je na svaki način osramotili i ponizili, dok se na drugoj strani želi pod svaku cijenu obraniti životni i politički put Josipa Broza Tita koji je od završetka II. svjetskog rata bio zapravo diktator.
Ovih dana na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču vidimo kako se Tito obračunavao sa svojim kritičarima i političkim protivnicima. Jednostavno je naručivao ubojstva koja je provodila zloglasna komunistička tajna služba Udba. Nepoštovanje prema aktualnoj predsjednici, koja barem do sada ima besprijekornu građansku i političku biografiju, pokazuju ljudi koji za sebe vole reći da su bili na antifašističkoj strani u ratu. Ali to je samo jedan dio istine. Oni su napravili velike karijere u komunizmu slijepo vjerujući i slušajući Tita. U mlađim su danima nosili štafetu, a zatim su, ako su pokazali dovoljno vjerni i beskompromisni u služenju Partiji, bili nagrađivani ministarskim i direktorskim pozicijama. Nisu slučajno glavni predsjedničini kritičari bili Ivan Fumić, "ministar pravosuđa" u komunističkoj Hrvatskoj (kakav oksimoron) i Juraj Hrženjak, jedan od ravnatelja Titove partijske škole u Kumrovcu.
Skandalozno je da ti komunistički aparatčici najgore vrste danas dijele lekcije o demokraciji. Na visokim partijskim funkcijama sigurno nisu bili u službi ljudskih prava i demokracije, nego su na sve moguće načine tražili opravdanje za totalitarnu vladavinu svog šefa Tita. Često im je pozivanje na antifašizam bilo samo opravdanje za diktaturu. Fumić tvrdi da se predsjednica opredijelila za "politiku koja prijeti Kevinim jamama, a iza toga stoji Jasenovac, Jadovno, Đakovo i bezbroj drugih ustaških mučilišta i jama". U hrvatskoj predsjednici vidi ono što nitko vidjeti ne može, ali zato u Titu nije prepoznao ništa od onoga što svi znamo da je bio.
Dok se u svog maršala Tita nisu usudili kritički ni pogledati, jer je on za njih bio božanstvo, sada u ovoj hrvatskoj demokraciji, koja možda ima tisuću mana, iz svih oružja i posve nepravedno napadaju legalno izabranu predsjednicu. I sve bi to bilo u redu, jer to i jest smisao demokracije da se može napadati i kritizirati one koji su na vlasti, da oni pritom ne glorificiraju diktatorski režim kojemu su tako vjerno i snishodljivo služili. Očito im ne valja demokratski izabrana Kolinda Grabar-Kitarović, ali im je zato neupitan Tito. Umjesto da budu sretni što ih je posjetila demokratska predsjednica, koju je prihvatio cijeli slobodni zapadni svijet, oni joj postavljaju političku zasjedu s Titovom bistom i pjesmom "Bella ciao". Za njih u današnjoj Hrvatskoj ništa nije vrijedno poštovanja. Ništa osim Tita kojega bismo valjda svi trebali čuvati kao zjenicu oka svog.
Nakon što je Savez antifašističkih boraca odbio predsjedničino pokroviteljstvo, predsjednici nije preostalo ništa drugo nego da ne dođe na proslavu. Ne može svatko predsjednici držati lekcije o povijesti i politici, a pogotovo to ne mogu "Titovi pioniri i omladinci". Nisu se oni spremali kritizirati predsjednicu zato što žele bolju i pravedniju Hrvatsku, nego isključivo zato da obrane Tita i malo sakriju svoju komunističku biografiju.
>>Kolinda Grabar-Kitarović ne dolazi na svečanu akademiju antifašista
>>Milanović i Grabar-Kitarović zajedno u Pazinu. U dvorani ih dočekala Titova bista
napokon u demokratskoj državi imamo na mjestu predsjednika osobu koja NIJE bila član zloglasne komunističke partije