Na golemoj akumulaciji Williston u kanadskoj pokrajini Britanska Kolumbija početkom kolovoza nestao je neobičan prizor koji je ranije privukao pozornost lokalnog stanovništva i hidroenergetske kompanije B.C. Hydro. Riječ je o golemom plutajućem otoku, dugom oko 140 i širokom 70 metara, koji se pojavio na otvorenoj vodi, a zatim ponovno nestao.
Plutajuću kopnenu masu prvi su ranije ovog mjeseca uočili ljudi koji su se kretali čamcima po akumulaciji. Fotografije i videosnimke stigle su do lokalnog stanovnika Rockyja Averyja, koji ih je objavio na društvenim mrežama, a snimke su se ubrzo proširile. Avery je rekao da u 40 godina života u Kanadi nije vidio ništa slično. Budući da se približavalo veliko natjecanje u ribolovu, želio je upozoriti sudionike, ali i B.C. Hydro, u slučaju da bi otok nastavio putovati akumulacijom.
Kompanija je isprva bila skeptična prema snimkama. Glasnogovornik Bob Gammer objasnio je da je zbog razvoja generativne umjetne inteligencije potreban oprez, jer se sadržaju objavljenom na internetu ne može uvijek vjerovati na prvi pogled. No satelitske snimke od 21. srpnja potvrdile su da otok doista postoji, smješten na glavnom dijelu akumulacije, zapadno od zaljeva Finlay Bay, oko 100 kilometara zapadno od brane W.A.C. Bennett.
Prema procjeni B.C. Hydroa, otok je bio širok oko 70, a dug oko 140 metara, s površinom od približno 9800 četvornih metara, što je više od nogometnog igrališta i gotovo koliko dva igrališta za američki nogomet. Već 5. kolovoza, međutim, otoka više nije bilo vidljivog na satelitskim snimkama. "Uzeli smo novije snimke i više ne možemo vidjeti objekt. Sada je nestao", rekao je Gammer.
Nestanak sa satelitskih snimki ne mora značiti da je otok potonuo. Prema Gammeru, moguće je da se povukao u zaklonjeniji dio uz obalu. B.C. Hydro zasad ne očekuje utjecaj na rad hidroenergetskog sustava, ali nastavlja pratiti situaciju. Gammer smatra da se otok vjerojatno stvarao godinama uz obalu: na mjestu gdje se gomilalo naplavljeno drvo mogle su se razviti biljke i stabla, dok se ispod njih nakupljao i raspadao organski materijal. Kada je razina vode porasla, masa se mogla odvojiti od obale, a vjetar ju je potom mogao odnijeti prema otvorenom dijelu akumulacije.
Ključan je bio i iznimno visok vodostaj ove godine: akumulacija se napunila do vrha nakon obilnog zimskog snijega i kontinuiranih ljetnih kiša, zbog čega je B.C. Hydro u lipnju i srpnju morao otvoriti preljevne kanale brane kako bi ispustio višak vode. "Nismo imali pun rezervoar 14 godina", istaknuo je Gammer, dodajući da se točno podrijetlo otoka ne može sa sigurnošću utvrditi, ali da mu se takvo objašnjenje čini razumnim. Avery je primijetio i druge posljedice visokog vodostaja: dijelovi pješčanih dina koje su se koristile za vožnju quadovima nestali su s obale, a u jezeru je bilo više drveća i drugog otpada nego inače.
Williston je nastao 1968. godine nakon izgradnje brane W.A.C. Bennett i sedmi je najveći rezervoar na svijetu. Premda je prizor na njemu rijedak, plutajući otoci poznat su fenomen na akumulacijama diljem svijeta. U američkoj saveznoj državi Wisconsin, primjerice, veliki komadi tresetnog tla odvojili su se od dna jezera Chippewa nakon njegova potapanja zbog izgradnje brane Winter Dam. Jedan od njih, poznat kao "Forty Acre Bog", svake se godine mora pomicati čamcem kako ne bi doplutao do lokalnog mosta. Slične pojave istražuju se i na afričkom jezeru Viktorija, gdje znanstvenici proučavaju njihov mogući utjecaj na promet, ribarstvo i kvalitetu vode.
Zbog goleme površine akumulacije B.C. Hydro ne može cijelo područje učinkovito nadzirati plovilima, pa se u praćenju oslanja na satelitske snimke i dojave građana. Avery pritom upozorava i na opasnost koju plutajuće drveće i drugi otpad mogu predstavljati za plovila. Kada je voda mirna, takve se prepreke uglavnom mogu uočiti, ali ih je za valovitog vremena teško primijetiti sve dok se plovilo ne približi. "Neka su to stabla pune veličine i mogu napraviti veliku štetu vašem čamcu", upozorio je.