Tadić o miru u Gazi: Dugoročno rješenje nitko ne vidi, tu treba biti iskren. Ali ovo je kamen spoticanja...

Donald Trump jučer je proglasio kraj rata u Gazi nakon postignutog primirja između Izraela i Hamasa, u sklopu kojeg su oslobođeni posljednji izraelski taoci i nekoliko tisuća palestinskih zatvorenika. Benjamin Netanyahu nazvao je Trumpa “najvećim prijateljem Izraela” i zahvalio mu na ulozi u dogovoru, dok su ga izraelski zastupnici slavili kao mirotvorca. No, Trumpov poziv Netanyahu da sudjeluje na međunarodnom mirovnom summitu u Egiptu izazvao je napetosti — Turska je zaprijetila bojkotom, pa je Netanyahu na kraju izostao. Iako su pregovori donijeli olakšanje nakon mjeseci nasilja, analitičari upozoravaju da mir ostaje izuzetno krhak, bez jasnog plana za buduću upravu nad Gazom i sigurnosne garancije za obje strane. Danas je glavno pitanje – kakav je Bliski istok dan poslije i je li mir održiv? O tome smo razgovarali s analitičarem Večernjeg lista Tončijem Tadićem. Kako dugoročno održati mir koji nisu potpisale dvije zaraćene strane - Hamas i Izrael, to nitko ne zna, kaže Tadić i dodaje da moramo pozdraviti Trumpovu mirovnu inicijativu jer ona zaustavlja daljnje poginule s obje strane.

- Nije jasno na koji način će teći provedba Trumpovog mirovnog plana od 20 točaka. Svakako plan pretpostavlja da Hamasa nigdje ne bi trebao biti u toj upravi. E sad, kako izvesti to da se preostalih 7000 Hamasovaca i ostalih koje bi mogli regrutirati uvjeri da oni s tim ne bi trebali imati nikakve veze i da se pokore skupini međunarodnih snaga, to je glavno pitanje – kaže Tadić kojeg zabrinjava što Hamas i dalje izjavljuje da planiraju ostati na vlasti u Gazi, tu činjenicu vidi kao glavni kamen spoticanja u mirovnim pregovorima. „Dugoročno rješenje nitko ne vidi, tu treba biti iskren“, kaže Tadić koji odnos Trumpa i Netanyahua definira kao „čvrsti zagrljaj Trumpa prema Netanyahuu“.

- Doduše, taj zagrljaj više liči na zagrljaj jednog udava ili pitona nego na zagrljaj dvaju prijatelja – kaže Tadić. Predviđa i kako će izraelski predsjednik sazvati prijevremene izbore već ove godine (redovni su predviđeni iduće) kao veliki vođa u ratu i u miru. Bivši britanski premijer Tony Blair pojavio se u jednom trenutku kao ključni igrač u planiranju obnove i upravljanja Pojasom Gaze, njegova je uloga, smatra Tadić, jasna: „Blair je rashodovani političar koji je idealan za ovakvu funkciju, čovjek koji ima određeni ugled na Zapadu i u Izraelu, ali nema baš neki ugled među arapskim svijetom. Ali to je u ovom trenutku manje bitno jer on sad nastupa isključivo kao produžena ruka američke administracije“, kaže Tadić. Predviđa tri scenarija kako bi se cijela situacija mogla razviti, prvi je izraelska okupacija Gaze. „To su imali od '67 do do '97., i od toga su odustali jer su shvatili da ne mogu kontrolirati taj ljudski mravinjak. Već je i sada jasno da se povlače s polovice zauzetog teritorija naprosto radi toga jer to iziskuje velike vojne snage i potpunu odgovornost Izraela za sve stanje na terenu. To je prekomplicirano i iziskuje velike gubitke izraelske vojske“, smatra Tadić. Drugi scenarij je strana uprava pod patronatom Egipta, Katara, Turske i ostalih, a treća palestinska samouprava. Kao najizgledniju smatra drugu varijantu. Detalje pogledajte u videu.