Sve tanji zid između lijevih i desnih

Ako je HDZ svojom politikom otkako je na vlasti pridonio tome da se stanjuju razdjelne linije između lijevog i desnog na hrvatskoj političkoj sceni, SDP je taj trend u posljednjih nekoliko tjedana predizborne kampanje još više ubrzao. Tko je Milanoviću zamjerio što se u jednom trenutku publici obratio s 'drugarice i drugovi’, vjerojatno je bio zbunjen nakon niza drugih slučajeva kad je isti političar nastupio u duhu koji se nikako ne bi mogao smatrati tipično esdepeovskim.

U te bi se istupe moglo ubrojiti Milanovićevo iskazivanje razumijevanja za protagoniste i poklonike ustaštva. Tu bi išla njegova izjava o tome da Gotovina nije nevin, kao i činjenica da je pridruženi esdepeovac Kotromanović nakon posjeta Gotovini podnio izvještaj svome stranačkom šefu. Već gotovo dvije godine Ante Gotovina više nije politička, nego ponajprije pravna tema, a Milanović je iz nekog razloga ponovno vraća u političko okruženje.

SDP-ovo forsiranje Sinja u vrijeme Sinjske alke također je proboj u desnu stranu, a isto tako bi se mogao okarakterizirati Jurčićev restriktivan stav prema srpskom kapitalu u Hrvatskoj.

Teško je vjerovati da su ti SDP-ovi potezi dio trajnog pozicioniranja udesno, ali se s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti nešto drugo. Možemo, naime, pretpostaviti da  je SDP agresivnije od drugih jednostavno krenuo u osvajanje neopredijeljenih birača, kako bi na izborima dobio više nego što mu osigurava tradicionalno biračko tijelo.

Postizborni proces
Repozicioniranje HDZ-a s desnog krila prema centru postalo je izrazito tek kao postizborni proces. Nakon što je osvojio vlast, Sanader je Srbima čestitao Božić, srušio ustaške spomenike u Lici i dao poskidati Gotovinine plakate kako se bjegunca pred zakonom ne bi istodobno slavilo kao heroja. Kao da je pazio da se u retorici previše ne približi lijevoj opciji, Sanader nikad nije te poteze posebno objašnjavao. Zato je to bilo shvaćeno ne toliko kao rezultat njegovih osobnih političkih uvjerenja, nego u prvom redu kao rezultat premijerove proeuropske politike.

Rušenje zidova između lijevog i desnog ideološkog bloka počeo je dakle sam Sanader. Posljedica je bila ta da je Hrvatska ubrzano krenula prema Europi, učvrstila se u međunarodnom okruženju kao stabilna demokracija, ali je Sanader izgubio dio birača. Radikalno desno opredijeljeni birači HDZ-a postali su nezadovoljni šefom stranke.

Nisu imali razumijevanja za njegov centrizam niti su ga slijedili. Smetao im je njegov liberalizam i odsutnost nacionalizma na kakav su navikli u prvoj dekadi vladavine HDZ-a. Sanader je za dio svoje stranke i dio HDZ-ovih pobornika bio previše okrenut Europi. Time je naišao na odobravanje nekih lijevo orijentiranih intelektualaca i novinskih kolumnista, a postao je meta desničarskih nezadovoljnika.

Sada se čini kao da SDP s desnim izletima reflektira ne samo na neopredijeljene nego i na onaj dio biračkog polja koji je Sanaderovom politikom ostao ispražnjen. Socijaldemokrati međutim time riskiraju da im se dogodi  slično što se dogodilo HDZ-u. Dio njihovih izvornih birača mogao bi se okrenuti od njih. U bitki za neopredijeljene, kojih je, prema anketama, tridesetak posto, i za desne birače, mogao bi otpasti dio lijevih.

Zbunjujući rasponi
Većina glasača nisu tako minuciozni promatrači političkih gibanja da bi mogli razabrati što je dio predizborne taktike, a što realan stranački profil. Raspon od 'drugarice i drugovi’ do razumijevanja za ustaštvo, za njih će biti zbunjujući, smatra Marijana Grbeša s Fakulteta političkih znanosti.

I neki drugi analitičari s kojima smo razgovarali sumnjičavo gledaju na aktualno SDP-ovo rušenje zida između šabloniziranog shvaćanja lijevog i desnog. Ako je to rezultat improvizacija i populističkog pecanja glasača, a ne promoviranja zaokruženog sustava vrijednosti, na terenu bi se mogao dogoditi kontraefekt.

Odnos prema ustaštvu i Haaškom sudu dugo su produbljivali razdor u društvu, i tek se odnedavna ta situacija smiruje. Analitičari s kojima smo razgovarali još uvijek ne razumiju do kraja zašto SDP aktualizira debatu upravo o tim temama, za koje se smatra da više ne mogu privući novu publiku.

Rizik je sljedeći: dio SDP-ovih birača mogao bi se opet vratiti HNS-u koji će smatrati dosljednijim, a nije isključeno ni da će s tom SDP-ovom strategijom na kraju profitirati i njegov izravni konkurent HDZ.