Građani Hrvatske trebaju izdržati još nešto malo više od mjesec dana kada će u Hrvatskoj rijekama početi teći med i mlijeko. Dan D je 11. rujna kada ćemo pokušati izabrati Vladu koja će nas voditi sljedeće četiri godine. Hoće li od 11. rujna prestati iseljavanje iz Hrvatske, hoće li tvornice proraditi, hoće li započeti milijunska ulaganja u sve dijelove države… Ne bi nas trebalo iznenaditi ni da se otkriju velika nalazišta nafte, plina i zlata.
Hoće li Hrvatska nakon toga 11. rujna postati “mala Švicarska”, kako su domaći političari već više puta najavljivali govoreći o svojim idejama i koracima. Nije ovo ekonomska analiza, nego rezultat sve žešćih predizbornih obećanja kakve možemo čuti posljednjih dana i iz HDZ-a i iz SDP-a. Čelnici dviju najvećih hrvatskih političkih stranaka posljednjih se dana natječu u tome tko će više obećati biračima, a sve kako bi im se poklonio glas na prijevremenim parlamentarnim izborima. Tako se najavljuje smanjenja PDV-a i poreza na dobit, uvođenja poreznog rasterećenja, povećao bi se neoporezivi dio plaće, više ulagalo u obrazovanje, najavljuju se povlastice za poduzetnike… Normalno, nisu zaboravljena ni nezaposleni. Najavljeno je otvaranje više od sto tisuća novih radnih mjesta.
Na biračima je da u nedjelju 11. rujna samo izađu na birališta i zaokruže bilo koju od ponuđenih stranaka. Sve ostalo doći će samo od sebe. Međutim, problem svih koji obećavaju med i mlijeko jest što su odavno pročitani i što građani zapravo političarima ne vjeruju ili pak vjeruju, ali u malim postotcima. Mnogi se pitaju i kako sve te koji olako daju velika obećanja nije sramota poslije svega što su učinili u ovoj prelijepoj zemlji. Upravo se političare smatra glavnim krivcima što mladi iz dana u dan odlaze jer ne mogu do posla, što su sela prazna, a gradovi poluprazni, što se škole i vrtići zatvaraju, što je sve manje poduzetnika… Čast izuzecima, ali na žalost mnogo je više negativnih nego pozitivnih stvari koje su do sada napravili. I to je jedan od razloga zašto im se ne vjeruje. Da je drugačije, vjerojatno bi barem neka od tih obećanja već ostvarili kako bi spriječili sve ovo što nam se događa. Na žalost, nisu, a teško je očekivati da će se nešto od toga napraviti i poslije 11. rujna. Teško, jer ponovno se kao potencijalni ministri i dužnosnici spominju velika većina onih koje smo upoznali proteklih godina i koji su tijekom svojih mandata napravili malo ili nimalo.
Građani bi na jesen željeli dobiti ponešto optimizma, ali se svi bojimo kako su to sve zapravo samo prazna obećanja dok neka od opcija ne zasjedne u dužnosničke fotelje i sebi osigura visoke plaće i privilegije. Tada ćemo ponovno imati prilike vidjeti koliko se zapravo predizborna obećanja brzo zaborave valjda vjerujući da građani imaju slabo pamćenje. Ponovno ćemo čitati o aferama, pogodovanjima, nepotizmu, nekompetentnim ministrima, kumovskim i obiteljskim vezama… Zbog svega viđenoga i doživljenoga u proteklim godinama opravdana je bojazan da ćemo se već 12. rujna vratiti u surovu realnost.
>>'Poruka onima koji su Hrvatsku nazvali slučajnom: Država je stvorena voljom naroda'