Jednim od bitnih pitanja u životu svakog čovjeka smatram pitanje: Što tražim u životu? Zacijelo, dobro je povremeno sam sebi naglas postaviti to pitanja, ako nam ga već drugi nikad ne upute jasno i glasno. To pitanje postavio je otvoreno Isus dvojici učenika Ivana Krstitelja, koji su pošli za njim.
A oni su svoj odgovor izrekli u obliku pitanja: Gdje boraviš? Tražili su učitelja koji im može otkriti smisao njihova života. Smatrali su da će u susretu s Isusom biti ispunjena njihova najdublja težnja. Nisu se prevarili. Otkrili su smisao življenja. Taj ih je smisao toliko ispunio da su za njega dali svoj život.
I suvremeni čovjek traži smisao svog života. Traži susret koji će ga ohrabriti. Ne želi površne i prazne susret, nego one od kojih se može živjeti. Pomalo je čudno kako je rastom broja ljudi na zemlji, sve veći broj onih koji se osjećaju osamljenima. A ni današnji čovjek ne voli samoću i ne želi biti sam. Trči u gužvu, u buku... U masi se snalazi. Nekako funkcionira, ali to ga ne ispunja.
Zacijelo iza svega toga krije se težnja za iskrenim susretom. Traži sugovornika bez maski. Čezne za bezuvjetnim prihvaćanjem. Htio bi osobni susret u kojem se ne mora prikazivati boljim, ljepšim, sposobnijim, bogatijim ili uspješnijim nego što doista jest. Netko je suvremenog čovjeka nazvao "stvorenje užitaka". Suvremeni čovjek traga za užicima različitih oblika. Čini mi se da su to često sredstva kojima želi pobijediti samoću.
Zato je dobro da stvaramo mala zdrava društva u kojima će se iskreno i otvoreno razgovarati, prihvaćajući drugoga sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. Kad osjeti da je iskreno prihvaćen, čovjek je sposoban činiti velika djela.