Što se to dogodilo Miloradu Pupovcu!?

Licemjerje, politikantstvo, netolerantnost, samohvala, prijetvornost, neznanje i još mnoge draži politike našle su mjesto u reakcijama na odluku Ustavnog suda o ćirilici koje nam govore o kvaliteti te odluke, ali i o akterima ponešto i ridikuloznim raspravama.

Dok je premijer prije govorio da nam Ustavni sud ne treba jer i Sabor može spriječiti održavanje referenduma o ćirilici, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (HDZ) isto je zaključio motiviran odlukom “tamo nekog organa” kojem je dano za pravo da zabrani cijelom narodu izjašnjavanje o nekom pitanju. Penava se obrušio na Ustavni sud jače i od Stožera za obranu hrvatskog Vukovara čiji je povjerenik Vlado Iljkić komentirao kako imaju razlog da budu i zadovoljni (izuzećem Vukovara i poštovanjem potreba većinskog naroda) i nezadovoljni (odbacivanjem referendumskog pitanja), a zbog potonjeg ići će i do Strasbourga jer je na Ustavni sud izvršen politički pritisak, pri čemu se misli na premijera i predsjednika države. Nasuprot Penavi, HDZ poštuje odluku Ustavnog suda, a zadovoljan je i osvrtom na članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina zaključivši: “Pitanje referenduma nikada se ne bi ni otvorilo da aktualna vlast nije ignorirala članak 8. i protuzakonito postavljala dvojezične ploče u gradu Vukovaru“. Traži da se Vlada i predsjednik države konačno očituju o nepoštovanju članka 8. Za Ivu Josipovića odluka Ustavnog suda je “mudra”, osobito jer poziva na dijalog, za što se, kaže, i on zalagao. Dok je za vukovarski SDSS odluka “očekivana i jedina moguća” te je, prema Hini, “utrla put prema smirivanju cjelokupne situacije oko dvojezičnosti u Vukovaru”, saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac tvrdi da se Ustavni sud svojom odlukom priklonio tumačenju članka 8. onako kako ga tumače Stožer i HDZ. Premda je i Pupovac prvotno bio zadovoljan odlukom govoreći kako je šteta što nije prije donesena jer bi nas poštedjela dramatičnih političkih kampanja.

Za ministra Arsena Bauka “očekivana odluka” potvrđuje da se članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ne može tumačiti onako kako su ga dosad tumačili neki (naravno iz dnevnopolitičkih razloga). Dakako, mislio je na HDZ. I Zoran Milanović zadovoljan je što je Ustavni sud “prihvatio argumente Vlade”, dok je Peđa Grbin, svakako jedan od najzadovoljnijih što je prihvaćen stav Sabora, “o čemu smo mi mjesecima govorili”, i što je Ustavni sud “Hrvatsku ostavio u krugu civiliziranih europskih zemalja i naroda”. Tragikomično je da njih dvojica okorjelih protivnika ustavnosudskog izjašnjavanja o ćirilici, sada Ustavni sud koriste kao argument za samohvalu i slavljenje demokracije. Grbin je četiri mjeseca nepotrebno razvlačio političku agoniju sve dok ga šef Sabora Josip Leko nije upozorio da nepoštovanjem procedure produbljuje političke podjele.

Hvaleći odluku Ustavnog suda vladajući se prave da ona ne sadrži kritiku njihove politike uvođenja dvojezičnosti u Vukovar, što je i temeljna poruka te odluke – dijalog, a ne represija. Ustavni sud tu kritiku nije izrekao jer “nije sudionik političkih rasprava niti je arbitar u rješavanju političkih sporova koji nastaju u hrvatskom društvu”.

Zaključno, iz svega proizlazi da je riječ o političkoj i sociopsihološkoj odluci Ustavnog suda, i to vrhunskoj! Odluci kojom su svi zadovoljni i nezadovoljni i koja je izazvala tako oprečna i čudesna (ne)slaganja u mišljenjima, čak i kod pojedinaca, mjesto je u antologiji umijeća sudovanja.

>> 'Ustavni sud prava manjina tumači kao HDZ i Stožer'

>>SDSS: Ćirilicu hoćemo u cijelom gradu, o Ovčari možemo pregovarati