NATO se sve ozbiljnije priprema za mogućnost da sljedeći francuski predsjednik napravi veliki zaokret u odnosu prema Savezu. Naime, pred predsjedničke izbore u Francuskoj 2027. godine sve veću pozornost izazivaju kandidati koji otvoreno dovode u pitanje članstvo zemlje u NATO-u. Prema nedavnim anketama, oko polovice francuskih birača podržava tvrđe političke opcije čiji kandidati imaju rezerve prema Savezu. Među njima su čelnica krajnje desnog Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen, koja želi povući Francusku iz integriranog zapovjednog sustava NATO-a, te čelnik krajnje ljevice Jean-Luc Mélenchon, koji zagovara potpuni izlazak iz Saveza.
Takav razvoj događaja u Bruxellesu smatraju ozbiljnim rizikom, posebno u trenutku kada se NATO suočava s mogućim smanjivanjem američke vojne prisutnosti u Europi i istodobno jača obranu zbog straha od mogućeg ruskog napada. Francuska je pritom jedna od ključnih članica Saveza – jedina je nuklearna sila u Europskoj uniji i raspolaže velikim konvencionalnim vojnim kapacitetima. „Gubitak Francuske bio bi strašan“, rekao je za Politico jedan diplomat NATO-a, upozoravajući da bi povlačenje Pariza u trenutku smanjivanja američke prisutnosti bilo posebno opasno.
Francuska ima dugu i složenu povijest odnosa s NATO-om. Još je 1966. tadašnji predsjednik Charles de Gaulle povukao zemlju iz integriranih vojnih struktura Saveza, obrazlažući odluku potrebom za većim nacionalnim suverenitetom. Francuska je tada iz NATO-ovih vojnih struktura povukla oko 26.000 vojnika, a sjedište Saveza moralo je biti preseljeno iz Francuske u Belgiju. Pariz je u političkim strukturama NATO-a ipak ostao i nastavio surađivati sa Savezom, a puna reintegracija u vojno zapovjedništvo dogodila se 2009. godine, za vrijeme predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Upravo zbog tog povijesnog iskustva stručnjaci smatraju da eventualno novo udaljavanje Francuske ne bi nužno značilo potpuni prekid odnosa s NATO-om. Ipak, upozoravaju da bi posljedice ovisile o tome tko bi preuzeo predsjedničku dužnost.
Francuski predsjednički izbori održavaju se u dva kruga, što je dosad često otežavalo dolazak radikalnijih kandidata na vlast. Birači bi se u drugom krugu tradicionalno okupljali oko umjerenijeg kandidata kako bi spriječili pobjedu krajnje desnice ili ljevice. No ove godine postoji bojazan da takav obrazac više nije siguran. Marine Le Pen svoj je stav o NATO-u posljednjih mjeseci iznijela vrlo jasno. Krajem svibnja rekla je da Francuska mora napustiti integrirano zapovjedništvo Saveza. Prema izvoru upoznatom sa situacijom, isti je stav iznijela i na zatvorenom sastanku s jednim od najviših francuskih vojnih zapovjednika.
Le Pen je pritom zagovarala i obnovu kontakata s Rusijom. Francuski zastupnik blizak vladi ocijenio je da je unutar Nacionalnog okupljanja ponovno ojačala proruska struja. To dodatno zabrinjava saveznike koji strahuju da bi promjena francuske politike prema NATO-u istodobno značila i približavanje Moskvi. Još je radikalniji stav zauzeo Jean-Luc Mélenchon. Dugogodišnji kritičar NATO-a krajem srpnja iznio je svoje ključne vanjskopolitičke prioritete, među kojima je i potpuni izlazak Francuske iz Saveza. Kao razlog je naveo, među ostalim, američki „otvoreno neprijateljski“ odnos. U lipnju je poručio da za Francusku „ne može biti govora o ostanku u NATO-u“. Ipak, izborni rezultat još je daleko od odlučenog. Postoji mogućnost da bi kandidati nakon dolaska na vlast ublažili svoje stavove, kao što je to učinila talijanska premijerka Giorgia Meloni nakon izbora 2022. godine. No upravo zbog sadašnjih okolnosti u NATO-u ne žele računati na takav scenarij.
Eventualno povlačenje iz integriranog zapovjednog sustava ne bi pogodilo samo NATO. Posljedice bi osjetila i sama Francuska. Prema riječima bivšeg zamjenika načelnika stožera NATO-ova vojnog zapovjedništva, francuski predsjednik u teoriji može donijeti odluku o izlasku iz zapovjednih struktura bez prethodnog odobrenja parlamenta. Takva bi odluka u praksi vjerojatno zahtijevala oko godinu dana provedbe. Francuska bi morala povući oko 1000 časnika koji su trajno raspoređeni u NATO-u te uspostaviti poseban sustav za buduću komunikaciju i koordinaciju sa Savezom.
Najveću zabrinutost izazvala bi sudbina francuskih snaga raspoređenih na istočnom krilu NATO-a. Francuska predvodi multinacionalnu borbenu skupinu od oko 1200 vojnika u Rumunjskoj, dok je prisutna i u Estoniji. U slučaju političkog udaljavanja Pariza od Saveza, budućnost tih operacija mogla bi postati neizvjesna. Francuska bi NATO-u uskratila i dio vrlo specifičnih vojnih sposobnosti. Riječ je o jedinoj europskoj nuklearnoj snazi, jedinom europskom nosaču zrakoplova na nuklearni pogon, amfibijskim brodovima klase Mistral, obavještajnim satelitima CERES te snažnoj mornarici. Prema procjeni francuskog generala Michela Yakovleffa, francuska mornarica može istodobno rasporediti oko 65 posto svoje flote. Francuska također sudjeluje u financiranju NATO-a s oko deset posto njegova godišnjeg operativnog proračuna, koji iznosi 5,3 milijarde eura. Njezin odlazak iz vojnih struktura stoga bi imao i financijske posljedice za Savez.
Za Francusku bi politički trošak također bio velik. Iako bi i dalje ostala članica političkih tijela NATO-a i zadržala pravo sudjelovanja u odlukama poput aktiviranja članka 5., izgubila bi velik dio utjecaja na vojno planiranje. Brojne se vojne odluke unaprijed oblikuju unutar NATO-ovih vojnih struktura, pa bi Pariz u mnogim slučajevima mogao samo prihvatiti ili odbiti već pripremljene prijedloge. Francuska bi izgubila i neke važne zapovjedne pozicije unutar Saveza, a eventualni prekid dijeljenja obavještajnih podataka mogao bi otežati i vlastiti pristup informacijama o sigurnosnim prijetnjama u Europi.
Promjena odnosa snaga bila bi vidljiva i unutar same Europe. Ako bi se Francuska udaljila od NATO-a, a SAD istodobno nastavio smanjivati svoju prisutnost na kontinentu, veća bi odgovornost pala na Njemačku i Poljsku. „Ako izađete, izgubite sve“, upozorio je jedan diplomat NATO-a, ocjenjujući da bi Njemačka u takvom scenariju morala dodatno preuzeti vodeću ulogu u europskoj obrani. Prema internom istraživanju NATO-a provedenom ovog proljeća, oko 54 posto Francuza reklo je da bi glasalo za ostanak zemlje u Savezu. To je drugi najniži rezultat među 32 članice NATO-a, odmah nakon Crne Gore. Ipak, to također znači da većina Francuza zasad ne podržava izlazak iz Saveza.
U Bruxellesu zato pokušavaju razmišljati nekoliko koraka unaprijed. Bivši glasnogovornik NATO-a Jamie Shea smatra da bi Savez već sada trebao neformalno razgovarati s političarima iz Nacionalnog okupljanja i stranke Nepokorena Francuska te im ukazati na posljedice udaljavanja od NATO-a. Kao mogući potez spominje se i davanje Francuskoj dodatnih zapovjednih pozicija kako bi se naglasila njezina važnost za obranu Europe. Francuski predsjednički izbori održat će se za osam mjeseci, a njihov ishod još je potpuno neizvjestan. No ono što je donedavno izgledalo kao udaljena mogućnost – da jedna od ključnih europskih sila ozbiljno preispita svoj odnos prema NATO-u – sada je postalo stvarna briga unutar Saveza. „Preživjet ćemo“, rekao je jedan NATO-ov diplomat, „ali bit će vrlo, vrlo opasno.“
Trebali bi naučiti nešto iz povijesti je već dva puta su razne osvajačke horde ulazile u Pariz.