Srpski vojnik me spasio od sigurne smrti

Napuštajući bosansko selo Ceparde pokraj Tuzle, srpska je vojska, kao i u drugim selima, iza sebe, najčešće ostavljala samo palež, pepeo i dim. I dječji plač. Začuvši vapaje novorođenčeta, jedan se vojnik izdvojio iz stroja svoje postrojbe, Valjevskog korpusa i ušao u kuću. Ugledavši devetomjesečnu djevojčicu koja je plakala zamotana u kolijevci, odlučio ju je ponijeti i spasiti joj život. Njezina majka Senada Bećirović i četverogodišnja sestra Sanda već su bile odvedene, a otac Muhamed za to vrijeme nije bio kod kuće, bio je na poslu.

Vojnik iz Valjeva
– Kada sam se vraćao s posla, nisam mogao doći kući. Već je sve bilo opkoljeno i svoju obitelj više nikada nisam vidio, priča nam Senidin otac Muhamed, kojega je životni put odveo u Njemačku. Toga dana izgubio je dvije kćeri, suprugu, oca, dva nećaka i nevjestu.

Muhamed kaže da bi želio upoznati tog još uvijek svima nepoznatog vojnika, zapravo, ratnog heroja. Njega, koji je devetomjesečnu djevojčicu odnio svojoj majci Ruži, po kojoj su je i nazvali. Šesnaest godina poslije, pokazalo se da s djevojčica zove Senida.

Priča je zaintrigirala novinare s prostora cijele bivše Jugoslavije, a ovaj bivši pripadnik Valjevskog korpusa, kao i mnogi vojnici sa savjesti, javnosti je do danas ostao nepoznat. Prema nekim medijskim nagađanjima, otišao je živjeti u SAD, a prema drugima, poginuo je poslije u ratu.

– Ma to narod onako napamet priča, a novinari su to prihvatili. Ne zna se ni tko je ni gdje je. Znamo samo da je iz Vlasenice i tražimo ga. Senida želi vidjeti i upoznati tog čovjeka pa ćemo učiniti sve da ga nađemo – kazao nam je Adnan Hasić, Senidin rođak.

Jedini poznati detalji iz biografije tog nepoznatog heroja jest da mu se majka zove Ruža te da je, kao srpski vojnik, spasio djevojčicu Bošnjakinju, koja je završila u Beogradu kod Živane i Živka Jankovića.

Dijete pronašlo oca
– Nema smisla da više išta govorim. Dijete je našlo svoga oca i hvala Bogu da je tako, a priča je s tim završila – kazala nam je Živana u kratkom telefonskom razgovoru.

– Presretna sam, znala sam samo da sam iz Bosne i da me spasio neki srpski vojnik. Nadam se da će pronaći i moju majku i sestru, kazala je Senida.

Mnogi u to sumnjaju. Ali, nisu li sumnjali i da će jednoga dana pronaći nju...