Srce koje tuče za Dinamo i Hajduk

- Iako sam Dalmatinac, istim žarom navijam za Hajduk i Dinamo. Najteže mi padaju utakmice između ta dva kluba. Razveselim se kad jedni zabiju gol i odmah ražalostim zbog ovih drugih. Priznajem, u tim slučajevima me najviše veseli neriješeni rezultat - smije se fra Dabo.

- Zambijci ne znaju gdje je Hrvatska, ali znaju za naš nogomet. Na prošlom prvenstvu sjedio sam u kafiću u Lusaki, a na TV-u je bila utakmica između Hrvatske i Njemačke. Cijeli je kafić navijao za Hrvatsku, urlao pri svakom našem golu, a kada sam im objasnio odakle sam, odmah su mi razdragano počeli nabrajati naše najbolje sportaše, Bobana, Šukera... No, kad sam ih upitao znaju li gdje je ta zemlja, slegnuli su ramenima i spomenuli Europu - priča nam fra Dabo, rođeni Novljanin, pazinski sjemeništarac i riječki bogoslov, koji ove godine slavi 25 godina neumornog misionarskog rada u Zambiji. Prisjeća se i "običnih" zgoda iz svog Lusa, koji je prije samo pet godina bio dio džungle:

- Čitao sam u svojoj kućici i čuo riku slonova u daljini. Mislio sam, daleko su i sigurno će zaobići našu postaju. Ali nakon nekoliko minuta osjetio sam snažno podrhtavanje i lom stabala, pa sam provirio kroz vrata. Ostao sam zapanjen vidjevši kako krdo slonova čupa drvo papaje pokraj moje kućice. Počeo sam lupati po limu i stvarati buku koja ih je otjerala i spasila stablo. Naime, slonovi kada žele ubrati plod sa stabla, ako ne mogu do njega, iščupaju cijelo stablo s korijenom - objašnjava fra Dabo.

A među ljudima koji kao da su na svoja pleća natovarili sve siromaštvo ovog svijeta, biti bijelac i biti u povoljnijem položaju za fra Dabu je poražavajući osjećaj:
- Sve da sam i razdijelio svu hranu sa svoga stola, ne bih mogao nahraniti sve gladne. Što sutra, što prekosutra?! Tim ljudima treba pomoći da ne ovise o drugima - kaže fra Dabo i zato ide dalje.