Sporovi izbili otkako je Sud EU načelo supremacije EU prava proširio i na ustave država članica

Još od kada je velikan svjetske politike, britanski državnik Winston Churchill u jednom od svojih slavnih govora, 19. rujna 1946. na sveučilištu u Zürichu, prvi put govorio kako za mir, slobodu i sigurnost moramo izgraditi neku vrstu "United States of Europe", za zajednicu europskih zemalja ključno je bilo pitanje, s jedne strane njezina integriteta, a s druge ravnopravnosti država članica unutar zajednice. To se pitanje provlačilo kroz sve faze i oblike povezivanja europskih zemalja, to više što se zajednica više širila i integracije intenzivirale, naročito od 90-ih godina prošlog stoljeća s padom Berlinskog zida, bilo kroz Vijeće Europe ili EU. I nikad izraženije upravo ovih dana od kada je američki predsjednik Donald Trump preuzeo vlast u SAD-u i izazvao tektonske promjene i poremećaje u globalnoj politici. Govor pionira europske ideje snažan je i aktualan i za današnju Europu koja se po pitanju integriteta upravo nalazi pred hamletovskom dvojbom koja bi ionako kad-tad snašla Europljane. Osobito po pitanju vanjske politike i sigurnosti. Za pravosuđe bi se moglo reći da je, barem kad je riječ o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, te europskoj pravnoj stečevini, našlo mehanizme poštivanja različitih nacionalnih identiteta i pravnih sustava uz supremaciju prava EU. Premda se kroz praksu Europskog suda za ljudska prava u okviru Vijeća Europe, i Suda Europske unije kad je riječ o pravu EU, kao i kroz praksu ustavnih sudova zemalja, stalno važu i preispituju odnosi europskog i nacionalnog prava. Prof. dr. sc. Frane Staničić, nedavno izabran za suca Ustavnog suda, istraživač je na projektu "Jačanje suradnje uz očuvanje jednakosti među državama članicama EU", nositelj kojega je Central European Academy, a koji se bavi upravo navedenim pitanjima.